Onako u prolazu ne obavezno baci pogled na suprotnu stranu ulice prije nego zakorači u hodnik zgrade , i ostade ukopana u mjestu. Emir je stajao nagnut na zid dok je veselo vodio razgovor sa nekim na telefonu . Iz njegovog pogleda nije mogla da zaključi kako je se osjećao i da li ju je tek sad ugledao . Mada joj to ovog momenta nije ni mnogo značilo , jer ju je više zanimalo od kud on u Londonu i kako je saznao gdje je ? Po priči tetke je pomislila da je prestao da se interesuje za nju i da nakon skoro šest mjeseci od njenog odlaska više nije morala da brine hoće li ga sresti jer su šanse bile male da će se to ikad desiti jer više nije imala namjeru da se vraća u Istambul a još manje u rodni kraj. Drhtavom rukom napipa ključeve u prednjem džepu jakne ulazeći u zgradu bez da je bacila pogled u Emirovom pravcu. Srce joj je zastalo u grlu a emocije preplaviše tjelom kad je zatvorila ulazna vrata za sobom ,osluškujući da neće ćuti poznate korake . I kao da je povjerovala samoj sebi da je možda nije ni prepoznao , odvoji se od vrata skidajući debelu zimsku jaknu , kapu i šal . Osjeti hladan zrak kako doputova do nje i požuri da zatvori prozor koji je ostavila odškrinut prije nego je otišla na jutarnja predavanja . Kroz zavjese baci pogled na mjesto gdje je stajao i osjeti neku tugu , nije ga više bilo tamo . Nagnu lice na hladno staklo i uzdahnu , žalila je nad svojom sudbinom i ako je dobro znala da je imala šansu koju je propustila zbog prebzog odaska. Sad je bilo kasno da zastane i da razmisli jer ko zna kako su stvari stajale kod njega ? Osmjehnu se kad se prisjeti njegove ponude za brak i udalji se od prozora . Stavi vodu za čaj jer je osjećala neku hladnoću pod kožom , provjeri telefon i zapazi nekoliko poruka koje su joj stigle za vrijeme nastave ali ih nije prije zapazila jer je bila smanjila zvuk . Dvi poruke vezne za školu kao obavjest i jedna od Dejre. Obradova se kad pročita da je dobila dozvolu da dodje kod nje i da mogu iskoristit vrijeme njene posjete da joj pomogne oko svega što joj je pravilo poteškoće . Kurs od nekoliko sedmica joj nije bio dovoljan da savlada jezik kako bi bez smetnje razumjela predavanja , za razliku od Dejre koja je rodjena bila ovdje i od prvog dana je Lejli bila od velike pomoći . Mada je često prigovarala kako bi mogla još puno više da joj pomogne da njeni roditelji nisu bili toliko strogi . Ljutila je se jer nije odrastala kao i većina druge generacije doseljenika iz Turske, koji su za razliku od nje imali mnogo veću slobodu i nisu imali pritisak odrastanja u okviru tradicionalnih i vjerskih ubjedjenja. Popustila je malo kad joj je Lejla skrenula pažnju da se malo okrene oko sebe i uvjeri da su većina njih bili izgubljeni. Rastrgnuti na dvi strane nisu ni sami više znali gdje pripadaju. Porodice su žudile da u svemu dotaknu zapadni život i u procesu integracije su izgubili sve što je bilo sveto. Nestao je strah od Boga i božije kazne isto kao i stid . Propast i pad su im bili staza kojom su žurili u nepoznato...
Trgnu je zvono na vratima i ona se iz razmišljanja vrati u stvarnost. Spusti bokal sa prokuhanom vodom koji je ko zna koliko dugo držala kad je zasula dva čaja , jer je bilo pitanje sekundi kad će se Dejra pojavit na vratima. Veselo je dozivala "dolazim " dok je sklanjala jaknu koju je samo bila spustila na ormarić za obuću . Otvori vrata i skoro poskoči od iznenadjenja , umjesto Dejre nagnut na ruku kojom se držao za zid pored vrata je stajo Emir . Kako je samo on umio pogleda je ispod obrva jer ni sam nije znao šta da joj kaže i kako da se ponaša . Jasno mu je bilo da je nekoga drugog očekivala , nadao je se da nije neko drugi već ušao u njen život kao što je nagadjao . Našao ju je kad je provjeravao izvještaj iz banke od majčinog računa , nekoliko dana nakon Lejlinog odlaska je veća suma novca prebačena na račun u banku u Londonu . A ubrzo poslije su se redovno pojavljivale transkacije za univerzitet koji je Mira pohadjala odmah nakon njegovog povratka sa studiranja. Posle informacija prenešenih Miri je od nje saznao sve što mu je bilo potrebno, adresu stana u kojem je Lejla sad boravila je saznao istog trena jer je i Mira živjela u njemu četiri godine dok se školovala. Jedino što ga je sprečavalo da odmah sjedne na prvi let i dodje je bilo zbog problema koji su se javili u firmi, iskoristio je vrijeme i dobro razmislio, i što je više razmišljao sve je više bio uvjeren da je trenutak njihovog ponovnog susreta sve što je trebao.
Lejla ga je iznenadjeno odmjeravala sve dok prvi nije progovorio -"Mogu li da udjem ? Malo je hladno a i naš razgovor bi mogao da potraje !"
Pomjerila je se u stranu i pokušavajući da bude smirena umjesto pozdrava i davanja dozvole samo je iznjenih usta se začulo -"Aha..."
Emir se nasmješi i skoro i sam izgubljen zbog ponovnog susreta i njene blizine je zastao nakon što se našao na korak od nje . Njen miris u njemu probudi čežnju i želju da je krenuo da se bori sam sa sobom jer sad nije imao luksuz da se praćen osjećajima obraća njoj. Ona mu uzvrati osmjeh koji brzo nestade sa njenog lica i pokaza mu rukom na sobu ispred njih . Dok je skidao cipele baci pogled prema kuhinji gdje je ona bila nestala . Opet u prolazu baci pogled i nasmješi se kad je ugleda kako priprema dva čaja čiji miris se širio prostorom kod svakog mješanja sa šećerom . Spustio se na kauč ispod prozora i pogledom predje po prostoriji, sve čisto i na svom mjestu je davalo neki poseban osjećaj . Pomjeri se u mjestu kad se ona pojavi na vratima sa čajem i nekoliko vrsta kolača . Pratio je pogledom svaki njen pokret , primjetio je da nije se promjenila nešto puno ali jest izgubila na kilaži , ili se njemu tako učinilo .?Jer njen lik urezan u njegove misli se savršeno uklapao sa njenim izgledom sad. Muška mašta nije mogla da miruje dugo i brzo skrenu pogled jer i sam se osjeti neugodno zbog misli koje mu u trenu prodjoše kroz glavu. Lejla ništa nije primjetila jer nije još uvjek imala hrabrosti da ga pogleda . Spustila se u fotelju preko puta njega , privukla je čaj i tanjir sa svojim kolačima dok je iščekivala njegov napad ili bar povišen ton . Ništa od tog nije bilo, lagano podiže pogled i zaustvi se na njegovom licu koje je izgledalo malo i tužno . Nijemo je gledala dok je slušala njegove rječi ni svjesna da su joj se oči punile suzama.
