12 Dio

611 52 1
                                    

Stajao je na kiši i posmatrao njene prozore . Nije primjetio svjetlost i zbog toga je odustao da ode do nje i ako je imao ključeve od stana. Onako namočen i razočaran vrati se u auto bacajući još nekoliko puta pogled u nadi da će ugledati bar svjetlost lampe. Trljajući promrzle ruke upali auto da odradi nekoliko minuta prije nego neko ga ne primjeti i pozove policiju. Skinuo je jaknu i shvati da je bio mokar do kože , onako na brzinu zamjeni majcu i navuče topli džemper . Malo se nasmiješi samom sebi jer nikad do sad nije sebe mogao ni da zamisli kao nekog ko daje sve od sebe da bi zadobio pažnju jedne djevojke. Brzo ga razmišljanje vrati na Lejlu i tako utonu u duboki san skupljajući se na sjedištu iznajmljenog luksuznog auta.
Osjeti bol ukočenosti i hladnoću koja mu se uvukla u kosti kad je pokušavao da se razbudi jer ga je buka iz vana probudila . Pogleda na sat i baci opet pogled u Lejline prozore. Jedan prozor je bio otškrinit i odmah shvati da je već bila budna . Izvadio je plišanu kutiju iz džepa jakne i jako je stisnu prije nego je odlučno smjesti u džep od hlača prije nego se lagano protegao onoliko koliko mu je prostor dozvoljavao. Baci pogled u retrovizor i razvuče osmjeh . Moga je izgledati urednije i odmornije , ali nakon provedene noći u autu sebi je izgledao super kako je inače se znao buditi .
Užurbano predje ulicu i baci pogled na zvonce koje nije imalo ime stanara . Predomišljao je se neko vrijeme ali na kraju izvuče ključeve i iz drugog pokušaja otključa ulazna vrata. U par koraka se nadje pred vratima stana iza kojih se širio ugodan miris kafe i nekog peciva . Začuo se i Lejlin glas kao da je s nekim pričala na telefon . Lagano kucnu i otključa vrata prije nego je od nje dobio dozvolu. Poged i dah mu zastade kad ugleda Lejlu u jutranjom izdanju. Kosu je imala neuredno skupljenu u pundju na sred glave , dok je na sebi imala samo neku majcu nekoliko brojeva veću koju je kako je izgledalo koristila samo za spavanje . Skoro da je ispustila telefon kad osjeti hladan zrak kad je Emir otvorio vrata ,  ugledala ga je onako zbunjenog i uplašila se . Brzo je prekinula razgovor i on odahnu kad shvati da je pričala sa Mirom . Krenu da se izvinjava zbog upada i dalje ne skidajući pogled sa nje . Lejla onako zbunjena krenu da povlači majcu koja je otkrivala jedno rame na jednoj starni a na drugoj skoro cjelu nogu koju je stidno skrivala bacajući pogled oko sebe kao da je tražila bilo šta kako bi se ogrnula. Krenu nešto da mu kaže ali nije bila u stanju da pusti glas, onako pomjerajući se i rukama koje je nije mogla kontrolisat prodje pored njega i nestade iza vrata kupatila . Emir se nasmiješi samom sebi kad ugleda odraz svog lica u ogledalu. Skinuo je cipele i uputio se u kuhinju kao da je jutro dočekao u svom stanu. Dobro je se snalazio jer je često  posjećivao  Miru ,  znao  je tad pripremiti i iznenaditi je nekim specijalitetom koji bi sam pripremao prateći upute sa interneta . Stajao je sa kafom u rukama pored prozora i posmatrao život koji se odvijajo s druge strane stakla . Neki su žurili a neki su nervozno čekali nekog , sve nekako različito ali opet na neki način slično . Okrenuo se kad njeni koraci utihnuše i pokloni joj osmjeh kad je zapazi kako zbunjeno stoji na sred kuhinje pokušavajući da nešto kaže ali joj rječi nisu napuštale usne koje je nervozno grickala . Pridje joj i uze njene ruke u svoje jer nije više mogao da izdrži da je gleda kako prepliće prste trljajući dlanove koji su se znojili. Lagano je vukući za sobom ubrza korake kad je bio siguran da je shvatila da je vodi do primaće sobe . Sjeli su na kauč okrenuti licem jedno prema drugom , obarajući pogled u svoje krilo. Primjetio je da joj se izraz lica mijenjao dok je pričao i da se malo uspaničila kad se pomjerio i izvadio plišanu crvenu kutiju u obliku srca .

-"Izvini što sam uzeo slobodu i ušao u stan koristeći ključ bez tvoje dozvole . Noć sam proveo u autu na parkingu preko puta ,i vjerovatno još se nisam bio kako treba ni razbudio kad sam  ovako bez razmišljanja upao i uplašio te . Bilo kako bilo , sad obećavam da se više ovako nešto neće ponovit . Nisam siguran koliko je tvoj plan za danas zauzet i zato ne želim da odugovlačim . Razlog mog upadanja je nestrpljivost jer želim da što prije ti priznam koliko mi je stalo do tebe i novog početka . Nemoj ovo da shvatiš kao silenje u nešto što ne želiš , ovo je samo oakšanje za oboje da ozbiljno shvatimo da naš susret i sva dešavanja nisu slučajna . Sudbina je odlučila da nas ponese u nekom drugom pravcu i jedino što nas sprječava da budemo sretni je sjećanje na prošlost koja nas vuče nazad . Ovim želim samo da ti dam do znanja da imam namjeru da idem s tobom na duge staze , da su mi namjere ozbiljne ali da ne mogu očekivati od tebe da odmah pristaneš na brak jer si me već jednom odbila ."
Otvorio je kutijicu i prsten unikatnog oblika joj blijesnu pred očima . Osjeti neku paniku i toplinu  njegove ruke i brzo ustade  izvlačeći ruku iz njegove . Okrenula je se licem na suprotnu stranu i dok je vraćala suze koje su navirale , drhtavom rukom je trljala čelo pokušavajući tako da smiri samu sebe tiho krenu da priča .
-" Nije potrebno da me zasipaš skupim poklonima kao ni sve ovo što činiš samom sebi. Zbunjena sam koliko i povrijedjenja, a da ne spominjem strah da ne bi opet doživjela sve isto , od razočarenja do izdaje . Moje srce nije u stanju da sad odlučije i molim te da nam daš malo vremena . Znam ništa ti ne čini smisla i nisi imao prilike do sad da se mučiš oko djevojki iz drugog kraja . Kod vas je sve nekako jednostavnije i brzo se sve zboravlja nalazeći zamjenu i utjehu kod prve prilike. Imala sam dovoljno vremena da razmisim i još nisam u stanju da vas razumijem. Tvrdite da volite, da umirete od bola a istog trena kad vam se ukaže prilika ukrcavate se na brod za nove avanture u nepoznato i tako u nedogled . "
Zatvorio je kutiju i spustio je na sto a da nije skidao pogled sa Lejle . Krenuo je da predje ispred nje i kaže joj u lice a ne ovako kao ona kukavički , ali je odustao . Dok je hodao prema hodniku preko ramena je izustio -"Možda si u pravu, i siguran sam da si ubijedjena da je jedino ispravno ovo što ti radiš ?! Ali da nekoga voliš toliko da guraš sreću od sebe , ja nikad neću shvatiti !!! Naročito nekog ko je po tvojoj priči i ponašanju te ranio za dva života! Nadam se da ćeš ubrzo naći način kako da se otarašiš prošlosti jer dva puta si me već bacila na koljenja ! I moje strpljenje ima granicu Lejla , nadam se da to nećeš kasno shvatit!"

Izbriši sva sjećanja Wo Geschichten leben. Entdecke jetzt