Milimetri [✔]

6. "Dobar" dan

Nedelja

"Još samo malo..." mrmljam dok na vrhovima prstiju pokušavam da dohvatim žitarice sa vrha police. Naprežem se, ali bezuspješno. Na kraju, iznervirana zbog svoje malenkosti uzimam stolicu i uspem se na nju i sa ogromnom lakoćom uzmem kutiju i narugam se polici jer sam uspjela dohvatiti pahulje.

Uzimam mlijeko i zdjelu te napravim sebi musli i krenem nazad u dnevni boravak gdje sam već uključila svoju omiljenu jutarnju emisiju šoping kraljica.

Danas na moju sreću nemam trening, Eliot je odlučio da me poštedi očigledno još uvijek pod utiskom da sam jako slabo i da se trebam odmoriti. Napravio se skroz drugačiji program za naš trening i sada svakog drugog dana imamo seanse, ali su malo napornije, no učinkovitije.

Svejedno, iako imam odmor odlučila sam otići na gimnastiku kako bih se rekreirala barem malo.

Nakon doručka sam se otišla spremati za gimastiku. Navučem na sebe crne tajice i majicu te kosu svežem u visoki rep. Pogledam na sat i vidim da je deset sati, Suzanne je htjela da se nađemo na kafu za par sati...valjda ću stići naprati jednu seansu.

Ulazim u teretanu i uputim se u prostoriju za gimnastiku. Poluprazna je. Na jednom ćošku su stojale dvije djevojke. Pozdravim se sa njima i odem na drugu stranu gdje se namještam za vježbe.

Čim sam počela sa istezanjem djevojke napustiše prostoriju tako da sam ostala sama. To mi je dalo dodatnu slobodu i mir. Uživala sam dok sam se istezala i osjetila kako me mala bol prolazi kroz mišiće, ali je bila i ugodna. Zaboga, nisam se dugo ovako osjećala dobro i zdravo. Punim plućima sam disala.

A onda shvatim da je to sve zbog Eliota. I Suzanne. I zbog moje tvrdoglavosti. Ma da, koliko god tražila još izgovore, toliko znam da je zapravo besmisleno bježati od prave istine. Da nisam upoznala Eliota i njegovu bahatu stranu ne bih sad bila ovdje. Ne bih na kraju krajeva uopšte razmišljalja o njemu. On je davao teške vježbe i uvijek sam mislila da je to radio zbog osvete, a zapravo je htjeo upravo ovo što sada osjećam-duševni mir i zadovoljstvo. Ugodnost u svome tijelu.

Nisam oduvijek bila zadovoljna svojim tijelom, imala sam viška kilograma i na nekim mjestima masnoću koju sam prekrivala slojevima odjeće. Sada, iako još uvijek to nije nestalo osjećala sam se tako lijepo u svome tijelu i zdravo. Kad se vidim u ogledalo znam da sam mnogo jaka i stabilna žena koja ide prema tome da ostvari svoje ciljeve bez straha.

"Chloé donesi mi onu vodu iz roze torbice i požuri!" Okrećem se i vidim nažalost jako poznato lice. Tina. Eliotova djevojka. Sama njena pojava me učini napetom i odviše iznerviranom.

Odmjeri me svojim smeđim očima sa gađenjem i krene na par metara stati da vježba.

"Ah ko sve danas ide u teretanu...", pomrmlja dovoljno tiho, ali i glasno da je čujem.

"Kakav ti problem sa mnom imaš?" Ustajem se i stanem nasuprot nje. Stane i ona pa namjesti ruke na svoje kukove. Odmjerava me pa vidim usiljeni umjetni osmijeh.