Milimetri [✔]

18. Mali dar

Prošle su tri sedmice otkako sam sa Eliotom rasčistila odnose. Naime, uzeli smo stan koji smo Suzanne i ja planirale uzeti. Ona je govorila kako joj se ne žuri, a osim toga trenutno pokušava izgladiti odnose sa Jordanom tako što provodi vremena kod njega u stanu.

Trenutno Eliot i ja završavamo sa dekorisanjem spavaće sobe.

Postavili smo konačno i zadnju sliku na zidu i naš stan je bio gotov. Umorno sam legla na krevet i osjetila kako sam sve slabija iz dana u dan. Vjerujem kako je za to krivo iseljavanje gdje sam i previše toga radila i pomagala Eliotu dok smo stan sređivali i čistili. Eliot je legnuo pokraj mene.

"Ko se to umorio?" Kaže bebećim glasom i počinje me ljubiti po vrhu nosa. Nasmijem se i zagrlim ga privlačeći ga bliže sebi.

"Volio bih ostati ovako još, ali moram na posao", kaže mi i utisne poljubac na usne.

"Hajde i ja moram", kažem mu dok se podižem, ali mi tada dođe slabo. Eliot me uzme pod ruku i zabrinuto me pogleda.

"Jesi dobro?" Upita me.

"Jesam, samo sam previše naglo ustala", uvjerim ga dok se podižem na noge. Krenem prema ormaru i srušim se na pod dok sklapam oči.

***

Budim se u bolničkoj sobi. Zbunjeno pogledam oko sebe i zapazim doktora koji je bilježio nešto u svojoj svesci.

"Probudili ste se", kaže i pogleda me blago.

"Šta se desilo?" Zbunjeno ga upitam dok shvatam kako ispred vrata stoji Eliot trčeći do mene i grleći me.

"Gospodine jeste vi dio porodice?"

"Ne..."

"Onda bih vas zamolio da izađete, morao bih popričati sa gospođom Gomèz."

"Može ostati doktore", kažem i uzimam Eliota za ruku.

"U redu."

Pogledam u njega dok me on poljubi u čelo. Doktor se nakašlje i usmjeri pažnju na sebe dok ja počinjem da budem sve nervoznija.

"Gospođo pali ste u nesvijest, uzeli smo vašu krv i poslali za nalaze koje trenutno imam u rukama. Prema ovome gospođo moram prvo da vam čestitem, trudni ste."

Tišina.

Šok.

Nevjerica.

Ja sam trudna?

Ne usudim se pogledati u Eliota, srce mi je luđački kucalo dok sam osjetila njegov snažniji stisak na ruci. Počinjem shvatati informaciju koju sam dobila. Ja sam trudna.

"Trebali biste za sat vremena ići na pregled kod ginekologa kako bi provjerili da li je sa vašom bebom sve u redu, a onda bi vas mogli pustiti da idete doma."

Ja sam trudna.

Slobodnom rukom kojom ne držim Eliota dodirnem svoj stomak. Unutra se nalazi mali novi život. Moja beba. Naša beba. Bura emocija me okružuju i ne znam kako da na sve ovo reagujem, ne znam da li da plačem od sreće ili da se ozbiljno zabrinem. Eliot i ja unatoč tome što smo naše odnose rasčistili svejedno nismo još ni razgovarali o braku iako sam već i u tih mjesec dana shvatila kako je on i na to spreman, a kamo li da smo pričali o porodici.

Ne znam šta će sad biti sa našim odnosom, da li će Eliot biti spreman poduzeti ulogu roditelja. Ne znam zapravo ni da li sam ja spremna biti majka iako sam već u lijepim godinama.

Kada doktor izađe iz sobe ostanemo samo Eliot i ja te osjetim kako još teže dišem zbog te činjenice. Nisam imala hrabrosti prva nešto da kažem. Previše me bilo strah da bi rekao kako ne može dalje zbog ovog saznanja.

Umjesto toga Eliot me zagrli snažno dok sam bila naslonjena od naslon kreveta. Iznenadim se, ali ubrzo se moje ruke nađu oko njegovog vrata i počnem da plačem shvatajući kako sam se grdno prevarila sa tim da Eliot nije spreman.

"Biću otac", kaže mi na uho sa neprepoznatljivom bojom glasa. Bila je puna nježnosti i ljubavi, na rubu suza rekla bih. Još više ga stisnem sebi i prepustim svoje emocije da rade šta žele od mene jer još uvijek ne mogu da vjerujem da nosim Eliotovo dijete. Da ću postati mama i imati malu porodicu sa njim.

Izmakne se od mene i poljubi me nježno dok mu osmijeh titra usnama. Više nisam zabrinuta. Niti sam uplašena. Sada sam sretna.

U sobu ulaze Suzanne i Jordan koji dotrče do moga kreveta. Suzanne me grli i ljubi po obrazima govoreći da je stigla što je prije mogla. Jordan je tapšao Eliota po ramenu smirujući ga.

"Trudna sam", kažem Suzanne kraj uha i ona se izmakne od šoka.

"Stvarno?" Upita i uhvati me za lice. Kimam glavom i ona se nasmije vedro ponovo me grleći.

"Čestitam ti srećo! Bićeš predivna mama!" Počinjem se smijati i uzvraćati joj zagrljaj dok Jordan grli Eliota i čestita mu.

U sobi je sad zračila samo pozitivna energija i na tome sam bila zahvalna Eliotu koji je bez oklijevanja uzeo i prihvatio ulogu i odgovornost oca.

Na ultrazvuk sam otišla skupa sa Eliotom koji je zahtjevao da ide sa mnom želeći i sam da vidi našu bebu. Na ekranu je bila jedna mala tačkica, ali naš život i sreća koja će iz dana u dan da raste. Radovala sam se više nego iko tome dok sam držala Eliota za ruku.

Ko bi rekao da naizgled tako mala tačkica će postati tako nešto bitno nama u životu?

A/N

Jeste očekivali ovo? 😬

Ostavite mišljenje i utisak, ostaje nam još jedno poglavlje pa se rastavljamo sa našim dragim Eliotom i Dijanom :( ❤