Milimetri [✔]

16. Nesigurnost

Bude me nježni dodiri Eliotovih prstiju po mome golom stomaku. Otvaram oči i susrećem se njegovim blagim zelenilom, nasmiješi mi se i utisne poljubac na moje usne.

"Jutro", kaže promuklim glasom koji slut8 na to da je isto kao i ja maloprije ustao. Rukom prođem kroz njegovu gustu crnu kosu i nasmijem mu se dok me još uvijek njegovi nježni svileni dodiri draže po površini stomaka.

"Jutro."

"Da li se moja mala svađalica naspavala?"

Moja.

I mala.

I svađalica.

"Nisam mala i nisam svađalica", kažem i namrgodim se kako bih izgledala ljuto na njega. On se nasmije, pa me ponovo poljubi nježno i lagano sada mi obujmivši struk sa onom rukom koja mi je dražila površinu stomaka.

"A moja jesi?" Upita dok se na sekundu razdvojio sa mojih usana te ponovo ih počeo ljubiti.

"Mhm", uspijem prozboriti tokom poljupca sve bliže ga privlačeći sebi.

Kako smo završili na ovome? Nije mi bilo ni najmanje jasno, ali trenutno sam ispitivanje ostavila po strani jer sam željela uživati i upijati ovaj trenutak zauvijek.

"Jesi gladan?" Upitam ga nakon što se izmakne od mene.

"Jesam, želim nešto slatko", odvrati sa vragolastim osmijehom.

"Mislim da si sinoć i previše slatkog imao", udarim ga po čelu i nasmijem se. Ustala sam se sa kreveta i navukla majicu i gaće, a onda otišla do kuhinje gdje sam odlučila da nam napravim omlet.

Nisu prošli ni pet minuta, a iza mene se stvori Eliot lagano provukavši ruke ispod moje majice koje je položio na moj stomak. Svoje tijelo je pribio uz moje, glavu polažući na mom vratu gdje je počeo utiskivati sitne poljupce dok me njegova brada bockala i istovremeno dražila.

"Eliote pokušavam napraviti nam doručak", kažem uz osmijeh.

"Pa pravi, ne ometam te", govori kroz poljupce.

"Nezasitan si!" Optužim ga kada napokon završim sa omletom i okrenem se prema njemu. Kažiprstom me bocne na vrh nosa i nasmije se djetinjasto.

"Zar ti smeta draga?"

"Sjedaj", kažem izbjegavajući mu odgovoriti na pitanje. Još uvijek se smijući sjeda za trepezarijski stol dok mu serviram omlet. Sjednem preko puta njega i počnemo u tišini da doručkujemo.

Uživala sam. Ne pamtim kada sam ustala ujutro i osjećala se spokojnom i sretnom, blaženom. Jednostavno je ovo bilo nešto sasvim novo. Ustati sa muškarcem, maziti se sa njim u krevetu, doručkovati sa njim. Ovako se mogu zamisliti zauvijek, ne bi mi nikad dosadilo.

"Odličan doručak", kaže i stavi tanjir u mašinu za pranje suda, okrene se i utisne mi poljubac u obraz.

"Hvala ti", kažem i također posložim tanjir. Eliot se spremio, i stojao kraj radnoga stola.