Only you

7.DIO

"A..nego,jesi je bar pokušao nazvati?"
"Jesam,ali,mobitel joj je isključen i ne javlja se."
"Da,vjerojatno je to uradila kako je ne bi sto puta zvao."
"No,ako ćeš iskreno...sve mi je ovo nekako čudno.Ostavi me tako najednom,bez da prije toga porazgovaramo,a inace smo sve znali rijesiti razgovorom,i nikad mi nije govorila koliko je boli to sto nisam tu onoliko koliko bi htjela.Kad se samo sjetim da je kroz sve to sama prolazila...ja..."sagnuo sam glavu da mi ne vidi suze.
"Hej,u redu je Hyung,naći ćemo je,pomirit ćete se,sve će biti okej,pa volite se i to je najbitnije,trebaš joj to i dokazati."rukom mi je sklonio suzu s lica.
"Da,pa...idemo.."ogrnuo sam jaknu,ponio mobitel u slučaju da vidi moje pozive i javi se.Izašao sam iz kuće,Suga za mnom,te je zaključao.Iskreno nisam znao ni od kuda da počnem,da tražim po kvartovima,ulicama,od njenih prijateljica,obitelji...Pa da,od tu.
"Imam ideju,prvo idemo k njenoj majci,iako ne mora značiti da će tamo otići jer je to prvo sumljivo mjesto,no pokušajmo."
Njena kuća bila je nekih desetak minuta vožnje dalje odavde,te smo odmah sjeli u auto i odvezli se tamo.Pokucao sam na vrata i čekao da otvori.
"Dobar dan gospođo,ja sam Jungkook,Miličin dečko  i budući da je..."
"Gle mali,znam tko si i što si skrati priču,imam posla."
"Pa Milica je otišla i ne javlja se na mobitel pa sam pomislio da..."
"Ne,nije ovdje.U kući je takav nered da ti neću dopustiti da uđeš,a svoje probleme riješavajte sami,ja se u to ne želim niti ću se uplitati."
Kimnuo sam glavom kako bi lažno potvrdio da joj vjerujem,a onda sam se progurao i ušao u stan.Nisam se obazirao na njeno vikanje dok god se nisam stvarno uvjerio kako Milica nije ovdje.
"Oprostite što sam..."
"Gubi se mali,odmah,šic."
Izletio sam brzo i mahnito kao da me nešto žicnulo te se vratio u auto.
"I?"
"Nije tamo?"
"Šteta,kamo sada planiš?,upitao me.
"Znam neke njene prijateljice pa bi mogli do njih otići."
"Dobra ideja."udario sam po gazu i krenuo.
I ako ćete iskreno,ni tamo je nije bilo.Zapravo,nigdje je nema.Ta me činjenica sve vise zabrinjava.Nije se mogla snaci u jednom danu i tek tako otici sebi uzeti neki stan.Buduci da je nigdje kod njoj bliskih osoba nismo nasli odlucili smo pretraziti hotele,no nigdje joj ni traga.Cak smo obilazili aerodrome,autobusne kolodvore,sve ispitali i trazili,no nismo je nasli.Kao da je nestala.Izgleda da mi nema druge nego potraziti pomoc od policije.Ne jos,ionako nije proslo cetrdeset osam sati i sta da im kazem uostalom.Hej,cura je pobjegla od mene i ostavila me pa je trazite.To bi itekako zvucalo glupo.Pokusao sam je i dalje zvati na mobitel,ali bezuspjesno.Uvijek cujem zvuk dosadne sekretarice:Osoba je isljucila mobilni telefon...i tako dalje.Svasta mi je prolazilo kroz glavu.Da nije mozda nasla drugoga pa me zbog toga ostavila i pobjegla s njim.Srce mi se uzlupalo kao da ce iskociti.Ne mogu vjerovati jednostavno ne mogu vjerovati da sam ostao bez nje.Da,zamijenila me nekim drugim,boljim od mene.Koji ce se brinuti za nju i koji je voli.A mogla mi je reci da voli drugoga a ne varati me na taj nacin.Ovo nije posteno,nije u redu,sve ovo,od nje.Zivot je tako okrutan..Naslonio sam se na zid,uhvatio za glavu i isplakao dusu.Nije da i nisam sam sebi za ovo kriv.Da sam joj pokazivao koliko je volim onako kako je zasluzila do ovog ne bi doslo.Mozda je ovako i najbolje,da zivi s drugim koji ce joj pruziti ljubav.Najednom osjetim bol na srcu,u dusi.Nema je vise.Nema moje slatke drage Milice.Otisla je.Bez traga.Tko zna hocu li je ikad vise vidjeti...Bez obzira na sve,uvijek cu te voljeti,svim srcem.