Only you

10.DIO

"Poznajem vas obe i imala sam priliku uvjeriti se da je ona puno puno bolja osoba od tebe.Nije ni blizu tako pohlepna kao ti.Ajde sada,gubi mi se s ociju."
"Ti si ta koja me zaustavila."
"Kako god.Ovo ti je bilo upozorenje. Ne znas ti s kim se igras,mala."samo je okrenula ocima i otisla negdje.
"Što se uopće zamaraš njom?"prišao mi je Yoongi i zagrlio me s leđa.
"Ma, diže mi živce. Prvo se motala oko tebe sada oko Jungkooka. Kao da mu nije i dovoljno teško. Umjesto da pokaže razumijevanje za njega ona iskorištava priliku. Tako mi dođe da je odalamim. "
"Pusti je. Kad tad ce joj sve to dosaditi i okanit ce ga se kad shvati da on nju ne želi."
"Valjda."uzdahnem.
"Hajde, vodim te negdje."
"Kamo?"okrenem se i pogledam ga.
Nije mi odgovorio, samo me povukao za ruku i odveo me odavde.Već je pao mrak vani.  Ma koliko ga ja puta gnjavila s pitanjima neće mi reci kamo me vodi.Držao me za ruku i hodao uz mene.Činio se tako smiren.Nakon kratke šetnje gradom došli smo do jednog brezuljka.
"Odavde je predivan pogled..."rekla sam gledajući grad zapanjeno.
"Zar ne?A mozes i gledati i zvijezde.Ovdje je noću zaista prekrasno.Znam cesto doći ovdje kada trebam biti sam, razmisliti o svemu, ovo me smiruje."zagrlio me i naslonio svoju glavu na moje rame.Zapravo, vidim da je u pravu.Cak i u ovoliko velikom gradu postoji mjesto na kojem se možeš opustiti. Sve je tako tiho i mirno.Jedino sto se može čuti jest cvrkut ptica.Lagano sam nagnula glavu prema njemu i pogledala ga.Na to se osmjehnuo i poljubio me u obraz.
"Lijepa si."nasmijem se.
"Hvala.Ma da, čemu sve ovo? "
"Pa...razmišljao sam...tko zna kako je Jungkooku bez Milice.Ne bih nikad volio ostati bez tebe, ljubavi."
"Joj, Yoongi, sta ti pada na pamet. Ne bih te nikad mogla ostaviti."
"Želim s tobom provesti ostatak zivota. Zapravo ne, želim s tobom provesti vječnost. "
16.dio
Odmakne se i pogleda me, a zatim klekne.
"Ela,hoćeš li mi ispuniti zelju i provesti vječnost sa mnom i postati mi ženom?"
Iz džepa izvadi kutijicu u kojoj je bio zlatni prsten.
"Da, da Yoongi!"osmjehnem se,a on mi stavi prsten na ruku i poljubi me.Stavila sam ruke oko njegovog vrata i uzvratila poljubac.Jos neko vrijeme smo proveli tu, pa krenuli kuci.Jednom rukom sam ga držala za ruku, a na drugoj mi je bio prsten kojeg sam s osmjehom gledala.Nešto razmišljam kad ga gledam, ne sjaji se koliko bi se zlato trebalo sjati.
"Yoongi?"
"Reci srećo. "
"Jesi ti siguran da je ovo zlato? "
"Jesam.Što?Tebi samo važno kakav je prsten."
"Ma ne, nego izgleda kao bižuterija.Ne sjaji onako kako bi.. "
"Kad ti kažem, zlato je. "
"Dobro, što se ljutiš odmah. "
"Zato je bio jeftiniji... "promrmlja nešto.
"Molim? "
"Ma nista."proguta knedlu.
"Idiote gdje si ga kupio?"
"Pa... U zlatarni, gdje bih drugdje? "
"Progovaraj odmah, inače si gotov. "
"Pa...nisam bas imao para za oskupi i rekao mi je da ima i ovakav i bilo mi je čudno sto je tako jeftin tako da.. "
"Toliko ti je stalo od mene da mi gvoždžuriju kupuješ!? "
"Nije tako Ela, stvarno.."
"Ma marš.. "Bacim prsten na njega i odem.
Yoongi POV
Što da sad radim?Kao da nas Taeyang plaća ne znam koliko pa da si sve mogu priuštiti.Jos moram platiti stan, vodu, struju. Treba se stedit nekad. Da trosim svako malo postao bi sirotinja. Ako me voli trebala bi imati razumijevanja.Ide mi na živce sto se svađamo zbog ovakvih gluposti. Eh, Ela, Ela.. Sto cu ja s tobom?
"Elaaa... Stanii.. Čekaj... Ljubavi..Huh, riješit ćemo ovo... Kupit cu ti pravi.. Samo se vrati..Daj koliko brzo možeš trcati?! "Uhvatio sam se za koljena i pokušao doći do daha.Nema teoretske šanse da je stignem.