Only you

8.DIO

Milica POV
"Hajde,nemam vječnost pred sobom,piši to ili ću te ubiti."
Držim kemijsku u ruci koja mi drhti i jedva pišem,dok mi taj gad drži pištolj pored glave i prijeti mi da će me ubiti ukoliko ovo ne napišem,kao što ste čuli.Naime,moram napisati pismo Jungkooku u kojem ga ostavljam jer ovaj hoće da tako uradim.Boli me što ovo radim,jer iskreno nikad ga ne bih ostavila,na ovakav način nanijela mu bol,pa volim ga više od svega.I da postoji problem,rijesili bi ga.No ne samo da mi prijeti smrću nego da će nauditi Jungkooku.Iako ne znam što misli postići ovim.Što njemu znači da ja Jungkooka ostavim?Ne znam čak ni tko je on,ima masku na licu.
Zbogom Jungkook.Volim te.
Bilo je zadnje sto sam napisala.
"Bravo,bravo,kako romanticno,dirljivo,a sad ides sa mnom."imao je strasan,dubok glas od koje se koza jezi.
"Kamo...idemo.."
"Tamo gdje te tvoj dragi nikada nece pronaci.."
"Ali..."
"Zacepi."
"Hoce li on biti dobro?"pitala sam,i iz nekog razloga  sam se bojala za njega,kako ce sve ovo podnijeti.
"Sta te briga?On je tvoj bivsi.Ali ako te bas tako zanima,sve je divno dok god je daleko od tebe,od sad si moje vlasnistvo ha ha ha..."taj njegov zlobni podsmjeh,zvucao je kao iz pakla.Nisam zeljela ni sekunde vise ostati u njegovoj blizini,no buduci da me cvrsto drzao da su mi skoro vene prestale pustati cirkulaciju krvi,nisam mogla.Taman kad sam htjela progovoriti jos nesto osjetim kako gubim svijest.Sljedece cega se sjecam nakon sto sam otvorila oci jest da sam u tamnoj prostoriji,lezim,zavezana za krevet,samo ruke,noge su mi bile slobodne.I to je bilo uzalud,njima sam mogla samo lupati bez cilja i uspjeha.Za čudo nije mi zalijepio traku na lice.Vjerojatno jer sam daleko od svih,u nekoj osami.Tko zna gdje...
"Opa,probudila si se."njegova silueta se priblizavala meni,svakim korakom bio mi je sve blize te sam mu malo po malo vidjela lice.Istina,lijep je,ali to ne mijenja cinjenicu kakav je zapravo monstrum,otimac i lako vjerojatno ubojica.Tko zna na sto je taj spreman.Cinilo se kao da njegove oci probadaju direktno u moju dusu,zadavao mi je strah u kosti.Cak ni ne znam sto namjerava,zbog cega me uopce i oteo,zasto je trazio Jungkooka...Zna li ga mozda?Ma sto se ja pitam.Sigurno ga zna.Ne bi me tek tako nasao,oteo me i to trazio od mene.Mislim,da napisem ovo pismo.No u jedno sam sigurna.Ako mi ikad,ikad uspije pobjeci iz ovog mjesta,iz ove rupe,tamnice znam da cu otici pronaci Jungkooka.Njega trenutno vise od svega zelim vidjeti,zagrliti i poljubiti no znam da to ne mogu.I to me boli,zaista.Ne mogu ni zamisliti sto on sada misli,nadam se da me krenuo traziti,ako me voli,hoce.A i tko zna gdje me ovaj strpao,sve je tako mracn,hladno i...jezivo.
"Sto hoces od mene?Ne razumijem.Rastavio si nas i..."
"To je tek mali djelic osvete ha ha ha..."
Ozbiljno mi ide na zivce taj njegov zao smijeh.
"Kakva osveta?O cemu ti?I tko si ti uopce?"
Bez obzira na to sto ga vidim jos uvijek ga ne prepoznajem,iako ne znam bih li trebala.
"Zar sam se toliko promijenio,malena?"
O ne..Ne..ne..Ne mogu vjerovati.Kad me nazvao malena shvatila sam da je to to,tko je on.Ali od kuda?Kako se uspio pojaviti i naci me?Zasto bi me uopce ikad i trazio?S nama je odavno gotovo.Izgleda da to on nije prihvatio.
"Seung Hyun?"rekla sam,a glas mi je zadrhtao pri samom izgovoru njegovog imena.Jos uvijek sam bila u šoku i nevjerici.Sad mi je sve jasno.I razlog njegove osvete.Sigurna sam da me hoce natrag.Ali nece me dobiti,jer ja volim samo Jungkooka.