Land of Magic/l.h./

Part 1 /My life/

"Marie?",kroz polu zatvorena vrata sam čula glas moje majke.Duboko sam uzdahnula i odvratila "Da?"."Došla je Jessica.",jos uvijek je vikala."Evo me!",uzviknula sam i ustala sa svoje crne sjedalice na kotačiće.Potrcala sam niz stepenice.Dolje sam ugledala svoju plavokosu majku,a do nje je stajala djevojka duge,svijetlo-smeđe kose.Njezina crvena usta razvukla su se u osmijeh,kao i moja.

"Jess!",zaderala sam se dok sam trčala prema njoj.Čvrsto sam je stisnula u zagrljaj."Marie,nedostajala si mi.",šapnula je na moje uho."I ti meni.",odvratila sam."Hoćete li kolače?Napravila sam ih maloprije.",shvatile smo da moja majka stoji kraj nas."Ponijeti cu ih gore.",rekla sam uzimajući ih sa stola."Zabavite se.",promrmljala je dok smo nas dvije vec grabile velike korake na stepenicama.

"Moram ti toliko toga ispričati!",uzdahnula je Jessica dok smo ulazile u moju prilično veliku sobu."Pa,što se događalo mojoj najdražoj rodici u ova dva mjeseca odkad se nismo vidjele?",zainteresirano sam upitala sjedajuci na rub kreveta.Prekrižila sam noge i okrenula sam se prema njoj.Ona je uzela jedan čokoladni kolač i počela pričati."Sjećaš li se Jake-a?",pitala me s osmijehom na licu."Onog Jake-a?!",pogledala sam je."Da.Pitao me da mu budem djevojka.",uzbuđeno je rekla."Ii?",uzbuđeno sam je upitala."Pristala sam,naravno.I sad smo zajedno vec mjesec ipo.",ispricala je."Pa to je odlicno!",uzviknula sam i zagrlila ju.

"A što se tebi događalo?",pitala je pripremajuci se odgristi komadić kolača."Nista posebno..Učim,idem na trening,spavam,jedem i tako u krug.",nasmijale smo se."Kako u školi?",upitala je ponovno."Super.Učim pola dana.Znaš i sama kakva je gimnazija.",požalila sam joj se."Ali zato ćeš ti ići na neki dobar fakultet,za razliku od tvoje glupe rodice.",ponovno smo se smijale."Ajde,nisi ti toliko glupa.",rekla sam joj kroz smijeh.

Jos smo dugo pricale i zabavljale se.

Jessica je moja prva rodica,što znači da su njen otac i moja majka brat i sestra.Ona je moja najbolja prijateljica.Postoji samo jedna mala prepreka u našem velikom prijateljstvu:ona živi u Lyonu(grad u Francuskoj),a ja u Parizu.No,bez obzira na to,svakodnevno pričamo i potpora smo jedna drugoj.Ona ima 18,a ja 17.Odrastale smo zajedno.Ne planiram se od nje nikad odvajati.

"Umorna sam.Ti?",pitala me Jess.Lezale smo na kaucu i gledale neku romantičnu komediju."Aa daj,pricekaj jos malo.Sad ce se poljubiti..",rekla sam ne skidajuci pogled s ekrana."Nemogu više gledat.Nije to za mene.",smijala se."Oke.Ja cu doći za 5 minuta.",obavijestila sam je."Misliš kad završe zajedno njih dvoje?",pitala me ustajući se."Točno to!",uzviknula sam i nasmijale smo se."Good night!",pozdravila me i otišla u moju sobu.

Pažljivo sam gledala kako se crnokosi momak naginje nad plavu curu zelenih ociju.Živjela sam od ovakvih filmova i filmova.Neki me pitaju kako mogu iznova gledati svaku od njih kad znam da ce na kraju sve biti dobro i da ce ljubavnici zavrsiti zajedno.No,ja jednostavno to obožavam gledati.Obožavam gledati kako se zaljubljuju.Obožavam način na koji momci gledaju tu posebnu djevojku.I obožavam to što bi sve napravili zbog nje."Znaš,uvijek sam te volio?",prošaptao je lik s ekrana."I ja tebe.",odgovorila je ona.Poljubili su se,a iza njih se vidio prekrasan zalazak sunca.Uskoro je počela neka lagana glazba i na ekranu su se pokazivala imena glumaca.To je za mene najtužniji dio jer se vraćam u stvarnost i shvaćam da su to sve samo glumci.Shvaćam da nikad nije bilo prave ljubavi između njih.Tako je i u životu.Mnogi ljudi u njemu su glumci,a na tebi je da shvatiš tko su.

Ugasila sam televiziju i prohodala do kupaonice.Skinula sam odjeću sa sebe i ušla u kadu koju sam prije napunila vodom.Uzivala sam u toj mirišljavoj kupci.Dohvatila sam mobitel i upisala šifru.Nema u njemu nekih povjerljivih podataka,ali ipak volim imati potpunu kontrolu nad svojim stvarima.Takva sam.Usla sam u instagram i pocela listati slike..Vidila sam da je Eliza objavila sliku gdje su ona i njen dečko.Nasmiješila sam se jer znam koliko ga voli.Komentirala sam sliku:"Slatkiši<3".

Dalje sam listala slike i pogled mi je zapeo na slici gdje se nalazio momak kratke,tamno-smeđe kose.Do njega je bila plava djevojka.Njegova ruka bila je oko njezinog struka,a ona mu je otisnula poljubac u obraz.Jedna suza kapnula je na ekran.Nisam se mogla suzdrzati i počela sam jako plakati.Jessica mi je sto puta rekla da on nije vrijedan mojih suza,ali svaki put kad ga vidim ispred očiju mi se stvore naše uspomene.Naši usponi i padovi.Suze koje sam zbog njega prolila i osmijesi za koje je on bio zaslužan.On je bio moj najbolji prijatelj i prva simpatija.No,on je htio da budemo samo prijatelji i na kraju je otišao.Zadnje što mi je rekao bilo je:"Žao mi je,ali nikad te nisam volio na taj način.Nije nam bilo suđeno.".Opet sam pocela plakati sjećajući se tog događaja.

FLASHBACK:

"Gledaj,tamo je Mark!",šapnula mi je Lena.Okrenula sam glavu i vidjela sam ga.Nakon tjedan dana.Nedostajao mi je.Jako.Osmijeh se pojavio na mom licu i potrčala sam na drugu stranu ceste.

"Mark!",zaderala sam se za njim.

Okrenuo se.Nisam mu mogla pročitati izraz lica."Marie?",pogledao me sa svojim smeđim očima u kojima sam uvijek do sad vidjela suosjećanje i nježnost.Sad sam u njima jasno mogla vidjeti neku tamu i hladnoću.Pogled mi je pao na pod i primjetila sam da u ruci drži veliku,crnu torbu koja je dodirivala tlo."Gdje ideš?",upitala sam ga iznenađeno."Idem u Ameriku.U New York.",rekao je,a meni se srce slomilo na tisuću komadića."Zašto?",još uvijek nisam bila sigurna da je to stvarnost."Mark,idemo!",cula sam neki grubi glas.Vjerovatno je pripadao bilderu iza njega."Moram ići.";rekao je i okrenuo se.

Potrčala sam za njim i stala ispred njega."Ne možeš samo tako otići i odbaciti sve.Ovdje ima ljudi kojima je stalo do tebe,koji te vole.",uvjeravala sam  ga.Osjetila sam da mi se suze nakupljaju u očima."Gledaj Marie,između nas nikad nije bilo ništa,niti će biti.Nikad te nisam volio na taj način.",odbrusio mi je i nastavio hodati."I ne moraš!",viknula sam za njim.Sad su već svi pogledi s ulice bili upereni u mene."Mar odustani!Okej?!",bijesno se okrenuo prema meni.Malo sam se smirila."Zdravo Marie!",pozdravio me i uputio se u suprotnom smjeru.

Ostala sam u šoku.Par minuta sam samo tupo gledala u pod kojim je on prije sekundu gazio.Još uvijek u svojoj glavi nisam mogla predočiti istinu.Uspjela sam se pomaknuti i pocela sam hodati u suprotnom smjeru od onoga u kojem je on otišao.Došla sam do klupe i sjela na nju."Marie,on je otišao.Neće se vratiti.",rekla mi je nježno Lena i sjela do mene."Na tebi je da nastaviš dalje.",dodala je i zagrlila me.

*end of flashback

Autor's note:

Evoo još jedna moja priča,hmm što da kažem..

Ovo je tek prvi dio i možda se čini dosadan no moram napraviti mali uvod.Znači u priči su nadprirodna bića i postojati će njihova zemlja ali neću još o tome,hi hi..

Imam već prvih osam dijelova,ali ih neću odmah objavljivati nego ću malo čekati da vidim reakcije na prva tri jer su ona uvod na neki način..Znači nakon što vidim da vas je nekoliko pročitalo prvi dio stavitti ću drugi i tako dalje..

Priča će pratiti život Marie Beverly koja trenutno živi u Parizu..Biti će jako zanimljivo i napeto..Inspiraciju sam vukla iz raznih serija i knjiga o nadprirodnim bićima..

Još jedna stvar:ako je netko dobar u izradi naslovnica molila bih da mi se javi..

Također želim svima sretne i blagoslovljenje blagdane!

Love youu<3