Land of Magic/l.h./

Part 7/New home/

"Trnn,trnn..",iz razmišljanja me prenuo zvuk nečijeg mobitela."Hey,babe!",čula sam da se ta osoba javlja na mobitel.Okrenula sam se i shvatila da je to Zayn.Uputio mi je jedan mali smješak,slušajući što govori osoba s druge strane."Da,i ti meni..",mrmljao je."Stižemo brzo..",pokušavala sam čuti što više iz razgovora ali nije mi uspijevalo jer se neka starija gospođa ispred mene derala.

"Perrie,ha?",Niall se obratio Zaynu kad je završio razgovor."Da.",jednostavno je odgovorio Zayn.Uputila sam im pogled koji znači Koji vrag se ovdje događa?."Perrie je Zaynova cura.",objasnio mi je Niall.

"Stvarno?",začuđeno sam ih pogledala."Da i upoznati ćeš je kad stignemo.",rekao mi je Zayn."I ona je vještica?",upitala sam sa zanimanjem."Je.",odgovorio je.

"Što to slušaš?,upitao me Niall sjedajući do mene."Taylor Swift.",odgovorila sam i izazvala njegov osmijeh."Što je?!",pobunila sam se."Ma ništa.Ali ne razumijem kako ti nije dosadila.Pa svaka pjesma joj je ista...",započeo je,no prekinula sam ga."O prekidu,znam,znam..",pogled sam prebacila na nebo tj. prozor pokraj mene.

"Živite li vi u toj Zemlji Moći ili...?",upitala sam ga."Naravno.Tamo žive sva nadnaravna bića.",dobila sam odgovor."Kao na primjer?",znatiželjno sam se okrenula prema njemu."Vještice,vukodlaci..Ima čak i vila.No,najviše je vještica.",rekao je."Svidjet će ti se.",čula sam Zaynov glas."Nadam se..",promrmljala sam.

"Hajde,požurite!Čekaju nas!",derala se Elizabeth na nas."Napokon i moja torba!",sretno sam uzviknula kad sam ugledala moj kufer kako putuje prema meni crnom trakom."Bolje da požurimo..",promrmljao je Zayn trčeći za Elizabeth koja je bila udaljena 10 metara od nas."Tko nas čeka?",zadihano sam upitala Nialla."Osoblje iz škole.",rekao je."Škole?",začudila sam se.Očito sam zaboravila činjenicu da ću i dalje trebati ići u školu.

Još uvijek sam osjećala blagu mućninu od leta,pa me pomisao na školu nagnala na još veću.Inače,nadnaravni zrakoplovi su bili puno zanimljiviji od ovih običnih.Bili su puno brži,vjerovatno zato što su bili začarani.Stjuardese su bile vještice koji su iz ničega stvarale čaše vode i kekse,kojih smo se ja i Niall pošteno najeli.

"Malo smo se zadržali.",čula sam Elizabethin glas.Ja i Niall smo se probili kroz gužvu i sad smo se našli ispred velikog jeepa."Vi ste Marie Beverly?",obratio mi se prosjedi čovjek."Da.",nesigurno sam odgovorila."Velika mi je čast upoznati te.",rekao je pružajući mi ruku.

Meni ništa nije bilo jasno,no prihvatila sam pozdrav.Kome bi bila velika čast upoznati me?"Očito nikome.",javio se glasić."Zeep.John Zeep.",predstavio se rukujući se samnom.Bond.James Bond.Nasmijala sam se na tu usporedbu.

"Gospodin Zeep je ravnatelj škole koju ćeš pohađati.",objasnila mi je Elizabeth dok su nam spremali torbe u prtljažnik automobila."Zar ima više škola tamo?",pitala sam je sjedajući do Nialla."Naravno.To je velika zemlja.",rekla je.

Tijekom vožnje sam gledala kroz prozor.Shvatila sam da se ova Zemlja Moći nije uvelike razlikovala od ljudskoga svijeta.Možda su drugačiji bili lebdeći ukrasi na ulicama ili glazba bez traga zvučnika,ali nije bilo nekakvih velikih promjena koje sam očekivala."Fora je,ha?",Niall se nagnuo nad mene i gledao kroz prozor."Skroz.",odgovorila sam.

"Stigli smo do tvog doma.",obavijestila me Elizabeth.Izišla sam iz auta i shvatila da stojim ispred ogromne vile.Bila je svijetlo crvene boje sa crnim okvirima na prozorima.Imala je tri kata."Ja ću tu živjeti?",oduševljeno sam se okrenula prema njoj."Da..Ali nećeš biti jedina.",rekla je.

"U Zemlju Moći svakodnevno dolaze djeca iz ljudskoga svijeta,s tim da su ona obično nešto manja od tebe",započela je priču hodajući uz mene."Ona se smještaju u kuće kod raznih obitelji dok ne završe školu.",objasnila je."A kad je završe?",upitala sam nadajući se da se mogu vratiti u Pariz."Onda se mogu zaposliti ovdje.",rekla je jednostavno."Ima i još nekih izlaza,ali nećemo sad o tome.",završila je i ubrzala korak.

Došli smo do ulaza u kuću i tada sam shvatila da je tamo cijelo vrijeme stajala žena smeđe,duge kose.Uhvatila je moj pogled i nasmijala se prije nego što je Elizabeth počela govoriti."Marie,ovo je gospođa Irwin.",predstavila ju je."Drago mi je.",pružila sam joj ruku."Slobodno me zovi Hannah.",toplo mi je rekla.

"Pa,bolje da ti pokažem kuću.",obratila mi se Hannah nakon kratkog razgovora s Elizabeth.Okrenula sam se iza sebe i pogledala u Zayna i Nialla."Mi moramo sad ići,ali čujemo se kasnije.Ok?",rekao je Zayn."Naravno.",osmijehnula sam im se i krenula za Hannah.Zayn i Niall su mi stvarno u ovih nekoliko sati prirasli srcu.

"Ovo je stvarno velika kuća.",zaključila sam nakon što mi je Hannah pokazala samo prvi kat."Nisi još ni pola vidjela.",rekla je uz smijeh."Uf.",uzdahnula sam i sjela na obližnju sjedalicu."Predpostavljam da se možemo malo odmoriti.",rekla je i pridružila mi se.

Svidjela mi se Hannah.Bila je dobra i blaga prema meni.Koliko sam shvatila ona će mi sad biti poput zamijenske majke i nemam ništa protiv toga.

Na prvom katu se nalazila kuhinja i blagovaonica.Obe su bile prostrane i uredne.Predpostavila sam da Hannah ima neke sluge jer sigurno ne može sve to sama čistiti.Na prvom katu se također nalazila radna soba Hanninog muža za kojeg još nisam saznala kako se zove.Rekla je da će doći tek kasno navečer.

Kad smo već kod tog vremena,ovdje na Tasmaniji je 5 sati razlike nego u Parizu,tako da je sad 7 sati navečer.To me u početku malo zbunilo,no valjda ću se naviknuti.

"Idemo dalje.",uzviknula je i ja sam je nastavila pratiti po stubama.Došle smo u veliku,raskošnu prostoriju u kojoj su se nalazila dva kauča i nekoliko naslonjača.Između njih je stajao mali,srebrni stolić.Zaključila sam da je ta soba nešto poput dnevne sobe.Prošli smo kroz nju i našli smo se ispred vrata."To je soba od Ellie.Ona je djevojčica koja je također došla iz ljudskoga svijeta i to nedavno.",rekla mi je."Ujutro ćeš je upoznati jer je sad nema u kući.",nastavila je hodati i došle smo do druge sobe."Čija je to soba?",upitala sam."To je moja soba.I moga supruga naravno.",rekla je.

Popeli smo se na gornji kat."Ovo će biti tvoja soba.",rekla je pokazujući na vrata na kraju hodnika.Krenuli smo prema toj sobi.Pogledala sam okolo i shvatila da su tu još dvije-tri sobe."A čije su ove ostale sobe?",pitala sam je."To su sobe od moje djece.Upoznati ćeš ih sutra.",odgovorila je.

"Sviđa li ti se soba?",upitala me kad smo ušle u sobu."Lauren ju je uredila.",dodala je."Tko je Lauren?",pitala sam je ne skidajući pogled sa sobe.Soba je bila prekrasna.Bila je prilično velika.U desnom kutu je bio krevet za jednu osobu i na njemu svijetlo plava posteljina.Na njemu su također bila tri mala jastuka.Na lijevoj strani se nalazio drveni stol,a točno ispred mene se nalazio veliki prozor sa žutim zavjesama.

"Lauren je moja kćer.",objasnila je sjedajući na krevet."Starija je od tebe godinu.",dodala je."Imate još djece?",upitala sam je."Imam i sina.On ima 20.",rekla mi je.Prebacila sam pogled na stol i shvatila da  na njemu stoji hrpa knjiga."Potrebne su ti za školu.",objasnila mi je Hannah."Kad krećem u školu?",pitala sam je."Za dva dana.",rekla je ustajući se."Ostaviti ću te sad na miru.Ako si gladna dođi dolje.Kupaonica ti je prva vrata desno.",objasnila mi je sve i izišla.

Okrenula sam se i otišla do prozora.S trećeg kata je pogled bio najljepši.Vidjela sam krošnje stabala i pusto igralište u daljni.Pogled mi je pao na prozor koji se nalazio na kući nedaleko od ove.Iza prozora je bilo malo svijetla,no uočila sam lice i plave oči.Na trenutak mu je ulična svjetiljka obasjala lice i vidjela sam ga.Plava kosa i plave oči ostale su zapamćene u mojoj glavi.

Autor's note:

Ovo je malo dosadniji nastavak,ali bitan je za radnju.Well,što mislite tko je taj plavooki dečko(pogledajte naslov priče ;) )?

Želim zahvaliti svima koji su pročitali,komentirali i votali prošli dio.

200+ readsa! Znam da je to jako mali broj za jednu priču,no meni puno znači jer sam tek na 7.dijelu..

Ii promijenila sam cover priče,vjerovatno ste primjetili pa mi recite kakav vam je.Glumce ću sa strane staviti uskoro..

Ja nastavak stavim kad vidim da ima zadovoljavajući broj readsa na prošlom nastavku tako da ne obečajem kad će sljedeći :D