Land of Magic/l.h./

Part 5/I have to go/

Dala sam Jess znak i uputile smo se prema sobi.No,na pola stepenica čule smo otvaranje kuhinjskih vrata.Bio je red za plan B:ponašati se kao da ništa nismo čule.

"Marie?",majka je zazvala moje ime.Duboko sam udahnula,na lice nabacila osmijeh koji govori "Uopće maloprije nisam čula da moram napustiti dom." i okrenula sam se.

Kraj nje je stajala ona žena.Bila je možda malo mlađa od moje majke,znači imala je oko 30 godina.Tamna kosa do ramena uokvirila je njeno lice.Na sebi je imala crne traperice i tamno sivi,vuneni džemper.

"Jessica,možeš li nas ostaviti čas nasamo?",upitala je ljubazno moja majka.Uputila mi je smiješak ohrabrenja i otišla.Napravila sam par koraka,dovoljno da siđem sa stepenica i mirno progovorila:"U čemu je stvar?"."Dušo,ne moraš se praviti kao da ništa nisi čula.",odvratila mi je nježno."Okej,Pa,kad ste mi planirali reći da odlazim?",pokušavala sam biti smirena,ali nije mi baš išlo."Molim te sjedni i smiri se.",rekao je moj otac pokazajući na dnevnu sobu.

Pratila sam ih do tamo i sjela sam do oca na crni kauč.Majka i žena su sjele nasuprot nas.

"Marie,ja sam Elizabeth,drago mi je napokon upoznati te!",oduševljeno je rekla žena i pružila mi ruku.Pokušala sam biti što uljudnija i uzvratila sam joj pozdrav.Uputila sam majci upitni pogled i ona je duboko uzdahnula."Najbolje bi bilo da joj ja kažem.",rekla je i stavila ruke na koljena."Slažem se.",promrmljala je Elizabeth i laganim koracima pošla prema kuhinji."Ostaviti ću vas i ja.",rekao je tata i otišao.

"Marie...",započela je mama sjedajući do mene."Kao prvo moraš znati da te ja i tvoj otac neizmjerno volimo i sve što smo ikada napravili bilo je za tvoje dobro.",rekla je,za mene malo nerazumljivu rečenicu."Jesam li vještica?",odmah sam je upitala.Na trenutak je i izgledala iznenađena mojim pitanjem,no ubrzo je njeno lice poprimilo uobičajeni izraz."Znaš li što je bilo tvojoj baki?",odgovorila je protu pitanjem.Odmahnula sam glavom."Mnogi su mislila da je bila luda starica,no Marie ona je bila vještica.I to jako moćna.

"Jesi li ti...",tiho sam započela pitanje,no ona me preduhitrila."Nisam.",rekla je,"U početku smo mislili da nisi ni ti,no s godinama je to postalo očito Vještičjoj Vladi i htjeli su te uzeti sebi.Ja i tvoj otac nismo i tebe htjeli izgubiti pa smo im obećali da ćemo te čuvati i držati u tajnosti od vještica.",ispripovijedila je.Nekoliko trenutaka smo samo gledale jedna u drugu.

Ja sam vještica?Znala sam da ta mogućnost dolazi u obzir,ali nadala sam se da nisam.Stvarno.I što sada?Morati ću otići?Možda nikad više neću vidjeti roditelje ni Jessicu..

"H-hoću li sad trebati otići?",zamucala sam."Nažalost.",rekla je i privukla me u zagrljaj."Zašto?Zašto ne mogu nastaviti živjeti kao do sada?",upitala sam je na rubu plača."To je malo komplicirano.Saznati ćeš to s vremenom.",odgovorila je.Sigurna sam da ima veze sa Sjenama."No,tamo gdje ćeš otići biti će puno sigurnije za tebe.I dolazit ćeš nam za praznike.",rekla je."A gdje?",upitala sam."Na Tasmaniju.",odgovorila je."Molim?!Zar ona nije nenaseljena?",brzo sam se ustala."Tako ljudi misle.No,zapravo je to dom svim nadnaravnim bićima,većinom vješticama.",rekla je."Tamo ćeš ići u školi i upoznati one koji su ti slični.",nastavila je.

 One koji su mi slični?Još vještica i vještaca?Tko zna možda postoje i druga nadnaravna bića..

No,ostaviti Jessicu i roditelje zbog moje želje da živim s nekim tko je sličan kao ja je pohlepno.

"Marie?",iz razmišljanja me prekinula majka.Stajala je na ulazu u sobu zajedno s Elizabeth,tatom i Jess."Jess!",potrčala sam joj u zagrljaj."Sve su mi rekli.Biti će sve u redu...",tješila me ljubeći mi tjeme."Ali kako ću te ostaviti?",suze su se spuštale niz moje lice."Dolaziti ćeš doma.A i posjećivati ću te kad god stignem.Vjeruj mi,sigurnija si tamo.",uvjeravala me.

"Žao mi je što prekidam trenutak,no krenuti ćemo večeras oko 19 sati.",rekla je Elizabeth."Uredu.Vidimo se.",moja majka ju je pozdravila.Otac je kimnuo glavom i sad su od mene očekivali pozdrav,ili barem znak da ću ići."Doviđenja!",pozdravila sam je.

"Evo,uzmi i ovu.",u ruke mi je doletjela siva vesta."Ali to je tvoje.",rekla sam Jessici koja mi je pomagala oko pakiranja."Da svaki dan budem uz tebe.",rekla je,a meni su se oči ponovno zasuzile."Ajoj.Znaš da te nikada neću zaboraviti..",zagrlila sam je.Za trenutak smo se obe našle na podu zagrljene i uplakane.Teško mi se bilo od nje razdvojiti.

"Cure,došla je Elizabeth.",majka se pojavila na ulazu u sobu.Hrabro sam ustala i zagrlila je."Dušo moja!",zavapila je."Biti ću dobro.",sada sam ja nju tješila."Čuti ćemo se svaki dan.",obečala mi je."I mi naravno.",iza mene je progovorila Jess,a sad joj je osmijeh krasio lice."Volim vas!",rekla sam grleći ih."I mi tebe.",uzvratile su."A mene?",u sobi se pojavio i tata."I tebe.",potvrdila sam i skočila mu u zagrljaj.

"Ipak si došla.",odahnula je Elizabeth kad me ugledala na pragu kuće."Mnogo djece ne žele otići pa imamo problema.",objasnila je.Nasmijala sam joj se i pogledala prema roditeljima i Jess.Oni su moja obitelj koju sada trebam napustiti.Da izbjegnem ponovni plač,pogledala sam ispred sebe.Tu je stajao plavi auto.Na mjestu vozača sjedio je neki momak,malo stariji od mene,a jedan još stariji je stajao pokraj automobila.

Ubrzo je uzeo moje torbe i spremio ih unutra."Vrijeme je da krenemo.",obavijestila me Elizabeth."Vidimo se.",pozdravila sam ih,"Čuvaj se!",uzvratili su mi.Zaglila sam Jess,pa mamu i tatu i ušla u auto.Moram biti jaka.Za njih.

Autor's note:

Evo i 5 dijela..

Prvo bih se htjela zahvaliti svima koji su votali(neznam to napisati haha) i komentirali,to mi stvarno puno znači:)

Što se tiče vaših komentara želim vam reći da će te malo pričekati dok saznate što su Sjene jer će se to otkriti malo kasnije.Kao što sam rekla prije,ja imam već 9-10 nastavaka ali ne želim ih odmah objaviti.Zanimaju me vaše reakcije..

Također razmišljam o tome da danas objavim dva nastavka tako da navečer možete očekivati još jedan :D