Land of Magic/l.h./

Part 6/New friends/

"Zadnji poziv za putnike koji idu u Australiju.",aerodromom je odjekivao glas."Ovuda.",Eizabeth me povukla za ruku i za čas smo se nšle kraj ulaza u avion."Molim vas vaše karte.",obratila nam se gospođa na ulazu."Izvolite.",Elizabeth joj je pružila svoju i moju,a ona dva dečka su joj pružili svoje."Možete ući.Ugodan let:",rekla je,a mi smo se počeli penjati.

"Hmm,red 5..",mrmljala sam gledajući u kartu."Ovdje.",obavijestio me jedan od onih dečkiju.Taj je imao crnu,kratku kosu i bio je malo viši od mene,ali posebno zgodan.

Pošla sam za njim i ubrzo sam sjela.Redovi su bili po tri sjedala,pa smo u jednom sjedile ja,Elizabeth i crni dečko,a u onom do nas je sjedio dečko plave kose koji mi je ranije toga dana uzeo torbe.Ja sam bila do prozora.Nisam se dugo vozila avionom.Mislim da sam zadnji put išla u Italiju kad sam imala 7 godina.

"Jesi dobro?",upitala me Elizabeth."Da.",odgovorila sam."Znam da je teško.",rekla je i stavila svoju ruku preko moje.Uputila sam joj jedan zahvalni smješak.

"Uskoro krećemo.Zavežite svoje pojaseve.",čula sam glas stjuardese.Prvo je govorila na francuski,a zatim na engleski.Duboko sam uzdahnula."Bojiš se?",upitao me crni dečko."Ne.",hrabro sam odgovorila.No,kad je avion počeo uzlijetati nije mi bilo baš svejedno.U jednom trenutku sam se zapitala:Jesu li vještice besmrtne?

Uzlijetanje je brzo završilo i sad smo bili u zraku.Stjuardesa nam se ponovno obratila govoreći da možemo odvezati pojaseve i slobodno se kretati avionom.Osjetila sam blagu mućninu.Elizabeth je to primjetila pa me upitala:"Hoću li otići po čašu vode?"."Može.",odgovorila sam.

Za nekoliko minuta se vratila s čašom vode."Žao mi je što sam se zadržala,ali tamo sam srela svoju staru prijateljicu.Hoće li vam smetati ako se prebacim tamo na kratko?",upitala je."Neće,naravno.Uživaj.",rekla sam joj nakon jednog gutljaja vode.Crni je promrmljao nešto slično i ona je otišla.

"Jesi dobro sada?",upitao je prebacujući se na mjesto do mene."Jesam.",odgovorila sam,pomalo začuđena njegovim pothvatom."Ja sam Zayn.Oprosti što se prije nisam predstavio.",rekao je pružajući mi ruku."Nema veze.Ja sam Marie.",rekla sam."Iako to naravno znaš već.",dodala sam.Nasmijao se i ja zajedno s njim.Imao je zarazan osmijeh.

"Hey Niall.",dozvao je plavoga.Kad je,nakon 7 Zaynovih poziva,shvatio da ga netko traži skinuo je slušalice i okrenuo se prema nama."Reci.",progovorio je slatkim irskim naglaskom.Inače,ja sam s njima pričala engleski.Uvijek mi je dobro išao i voljela sam ga pa to nije bio problem.Svjesna sam toga da ću u Tasmaniji moći govoriti samo engleski.

"Ja sam Niall.",predstavio se."Hh,drago mi je.",osmijehnula sam mu se i on mi je odvratio osmijeh."Pa,vi ste isto kao neki vješci?",upitala sam pomalo nesigurno.Bojala sam se da ću ih možda uvrijediti,a to sigurno nebih htjela."Jesmo.Ali ti si puno moćnija od nas.",rekao je Niall."Tako da ti nećeš završiti noseći torbe.",dodao je Zayn i odmah smo se nasmijali na to.

"Kako mislite to moćnija?Zar nisu sve vještice iste?",upitala sam naslanjajući se na sjedalo."Pa nisu.Svi imaju moći,ali neki imaju jače od drugih.",rekao je Zayn."Aha.",prihvatila sam to."Kakve ja imam moći?",ponovno sam upitala."E to moraš još otkriti.",rekli su.Nisam shvatila što su htjeli reći,ali nisam im htjela više dosađivati.

"Ja ću malo odspavati.",obavijestila sam ih."Samo daj!",rekao je Niall.Iz torbe sam izvadila svoj ružičasti jastuk i naslonila sam ga na prozor."Laku noć!",rekao je Zayn.Mislila sam da je to šala,no onda sam shvatila da se već spustila noć."Laku noć!",uzvratila sam mu.Australija je u vremenskoj razlici."Koliko će onda biti sati kad stignemo?",upitala sam samu sebe i s tom misli utonula u san.

"Marie,stigli smo!",čula sam Zaynov glas.Teškom mukom sam otvorila oči i shvatila da je pola aviona već prazno."Ajde,požurite inače će nas zatvoriti u avionu.",šalila se Elizabeth koja je uzimala svoju torbu s police.Nabacila sam osmijeh na lice i ustala.Ubrzo smo izišli iz aviona i našli smo se na polupraznom aerodromu.

"Sad čekamo avion za Zemlju Moći.",rekla je Elizabeth."Zemlju Moći?",pogledala sam je upitno."Tako se zove zemlja nadnaravnih bića na Tasmaniji.",objasnila je."Tamo idemo nekim posebnim avionom?",upitala sam ponovno."Da,idemo na odjeljak za nadnaravna bića.Ljudi ni neznaju da to postoji.",objašnjavala je hodajući,a mi smo je pratili.

"Tu.",pokazala je na vrata na kojima je pisalo 2.5."Znači ljudi ovdje nemogu ući?",upitala sam Zayna.Hodali smo iza Nialla i Elizabeth."Oni ovo uopće nemogu vidjeti.",rekao je."Cool.",komentirala sam."Kako to da tako dobro pričaš engleski?",pitao me."Pa,volim engleski.I učim ga već dugo.",odgovorila sam.Kimnuo je glavom i nastavio dalje.

Ubrzo sam se našli u čekaonici.Vidjeli smo nekoliko odraslih osoba kako umorno sjede,a na šalteru je bila jedna žena srednjih godina.Uljudno nam se nasmiješila kad smo joj prišli."Kad je sljedeći let?",upitala je Elizabeth."Imate ga tek u 23:20.",rekla je,a ja sam automatski pogledala na sat na svom mobitelu.Bilo je 22 sata."A ništa.Čekati ćemo.",rekla je Elizabeth i pozdravila ženu.

"Znam dobro mjesto.",rekao je Niall i odveo nas do dijela gdje nije bilo nikoga.Tu su se nalazila dva kauča bijele boje."Savršeno.",uzviknula sam i bacila se na jedan."Lakše malo.",zezao se Zayn i sjeo do mene."Slobodno?",upitao je Niall gledajući na mjesto pored mene."Naravno.",nasmijala sam mu se."Ja ću vas ostaviti tu.Imam nekog posla još za obaviti ovdje.Vidimo se u 23:15.",rekla je Elizabeth,a Zayn i Niall su obećali da će me čuvati.

"Koliko vi uopće imate godina?",upitala sam namiještajući se."Ja imam 22,a Niall 21.",odgovorio mi je Zayn."Mogu staviti noge na tebe?",upitala sam."Vidi ti nje što se raskomotila!",komentirao je Niall,a Zayn je samo kimnuo glavom."Ajde šuti ti.",zezajući sam ga udarila po ruci.Stavila sam glavu na njegovo rame."Hvala vam.",promrmljala sam."Na čemu?",zainteresirano je upitao Niall.

"Pa što me trpite već...hmm...3 sata..",brojala sam na prste."I što se mogu nasloniti na vas..",nastavila sam."To nam je posao.A uostalom najzanimljiva si vještica do sad koju smo upoznali.",rekao je Zayn."Stvarno?",upitala sam."Da.Sve druge su prestrašene i plaču i vjerovatno nas mrze.A ti?Ti si sve prihvatila kako je.I to mi se sviđa kod tebe.",rekao je Niall i unio nadu u mene."Slažem se.",rekao je Zayn.

"Vi ste prvi vješci koji su mi prijatelji.",rekla sam."Nebrini,bit će ih još.",rekao je Niall."Ali vas neću zaboraviti.",rekla sam mu."Obečaješ?",upitao me Zayn,pomalo šaljivo."Naravno.",obećala sam i dala mu obećanje malim prstom.Udrili smo se smijati."Kraj vas će vrijeme brže proći..",zaključila sam.

Autor's note:

Evo i obećanog nastavka haha.

Nadam se da vam se sviđa..Unijela sam i neke nove likove(za ljubitelje 1D) pa mi recite jel vam se sviđaju.

Odlučila sam vam malo opisati izgled Marie jer ću uskoro postaviti glumce,ali ne mogu naći nekoga za Marie pa evo vam opis:

Znači ona ima crvenu uvijenu kosu do malo ispod ramena i ima zelene oči.Visoka je oko 165-170 i skladno je građena.Prirodno je jako lijepa pa nema potrebe za šminkanjem.

Eto,nadam se da sam vam je malo približila..Zahvaljujem se svima koju čitaju priču jer u zadnjih 24 sata se jako povečao broj readsa i to mi je jako drago.Samo nastavite tako!

Volim vas<3