Land of Magic/l.h./

Part 4/Witches?!/

U mene se zaletila sjena.Pružila sam dlanove prema tom stvorenju i iz njih je počela izlaziti svijetlost."Što je ovo?", znatiželjno sam upitala, nisam ni sama sigurna koga."Ti si vještica.",prošaptao je prodorni glas.

Okrenula sam se u potrazi za osobom kojoj je pripadao glas, ali tu nikoga nije bilo."Tko je to?",viknula sam.Pričekala sam odgovor."Halo?",ponovno sam zavikala.

"Pođi samnom!", ispred mene se pojavio poznati lik tamnih očiju."Što ti ovdje radiš?!",upitala sam bijesno."Ne možeš pobjeći od istine..",čula sam njegov glas."Što ti to znači?", pokušala sam doći do njega, no nisam se mogla pomaknuti."Ti si...",nestao je, a njegov glas je preuzela jeka."Vrati se!",očajno sam vikala.

"Marie?!",čula sam poznati glas.Otvorila sam oči i ugledala lice zabrinute Jessice."Jesi dobro?Buncala si u snu i vikala Vrati see!",prepričavala mi je."O-oprosti ako sam te probudila.",izustila sam."Jeli sve u redu?",upitala me,još uvijek stajući iznad mene."Da.Sve je super.Samo loš san.",opravdavala sam se.Pogledala sam na zidni sat plave boje.Bilo je 7:30.

"Jesi li sigurno uredu?",ponovno me upitala."Da,jesam.Vrati se spavati.",rekla sam joj.Poljubila me u obraz i vratila se u svoj krevet.

Jeli sve ono bio samo san?"Marie luda si!Sad još vjeruješ u vještice i u to da su snovi stvarni..",prekorio me glasić.Da,ima pravo.Sve sam to umislila.Onaj lik Christian je očito bio luđak,a ja njegova žrtva.Uostalom,vještice,vampiri,vukodlaci i ostala stvorenja postoje samo u pričama koje ja redovito čitam.Možda bih ih stvarno trebala prestati čitati.

Razmišljala sam okrenuta prema zidu.Čula sam Jessino ravnomjerno disanje što znači da je zaspala.Ja ne mogu.Bojim se da ću ponovno imati onaj isti san.

Tiho sam se ustala i otišla do kupaonice.Putem sam provirila u spavaću sobu mojih roditelja i ustanovila da i oni još uvijek spavaju."Pa,naravno.Nedjelja je.Daj si pet Marie!",ignorirala sam glasić.

Pogledala sam se u ogledalo.Kosa mi je,naravno,bila zamršena,a podočnjaci ipod mojih očiju su se jasno vidjeli.Polako sam raščešljavala kosu koristeći neki sprej.Na njemu piše:pomaže pri češljanju zapetljane kose."Da,definitivno..",promrmljala sam.Nakon pet minuta mučenja,prešla sam na lice.Iz moje torbice za šminku(koju rijetko koristim) sam iskopala korektor i počela ga nanositi ispod očiju.Nakon nekog vremena shvatila sam da sam prava umjetnica.Skoro ništa se više nije vidjelo.Nasmijala sam se sama sebi.Zatim sam odlučila staviti malo maskare i rumenila jer sam još uvijek bila blijeda.Možda bih trebala više jesti.Hmm,tko zna.

Čula sam zvono na vratima.Kad sam shvatila da svi spavaju,bila sam prisiljena sama otvoriti."Nadam se da nije neki provalnik..",razmišljala sam."Sigurno je vještica.",javio se glasić."Šuti ti!",odvratila sam mu dok sam trčala niz stepenice."Ne,sigurno je vukodlak.",rekao je,a ja sam ga pokušala ignorirati.

Otvorila sam vrata i ispred sebe ugledala Jamesa.Vidjelo se na njemu da se i on rano ustao jer je imao plave kesice ispod očiju."Bar nisam jedina.",proletilo mi je kroz glavu.Na sebi je imao jeans traperice,plavu majicu i preko nje jaketu.Kosu je podigao prema gore."Koliko samo gela troši?",upitala sam se.I onda sam shvatila da već neko vrijeme ispred njega stojim i gledam ga.

"Hmm,hey.",pozdravila sam ga."Hey.",odvratio je."Pa,što radiš tu?",upitala sam ga,pokušavajući biti što više ljubazna.Spustila sam pogled prema podu i shvatila da na sebi još uvijek imam pidžamu."Ma krasno..",promrmljala sam u sebi."Jesam te probudio?",pitao je odmjeravajući me."Ma ne..Ustala sam se prije petnaest minuta.",uvjeravala sam ga."Dobro onda.Ovaj..Mogu li ući?",upitao je i nekakav slatki osmijeh se pojavio na njegovim usnama."Naravno.",pomakla sam se u stranu i on je ušao.