Only stars know/Završena

1#

• ACE'S P.O.V. •

Danas smo se, moja obitelj i ja, doselili u novu kuću, u New Yorku. Roditelji su ovdje dobili novi posao, kao novinari, pa sad moja sestra i ja idemo u nove škole. Ona je još četvrti osnovne i ima deset godina. Dok ja idem u treći srednje i imam sedamnaest.
Ne volim nove početke niti de veselim, ali sigurno ne može biti gore od moje prijašnje škole. Sutra je prvi dan i iskreno, jedva ne čekam.

(...)

"Ace! Budi se Ace!" Moja sestra Lea je vikala svojim slatkim glasićem i skakala po mom krevetu.

"Daj bježi od mene." Promrmljam.

"Ne želim! Mama je rekla da odmah ustaneš! Jer ćemo zakasniti! Ne želim zakasniti prvi dan školee."

"Uh kak si naporna, evo me." Ustao sam iz kreveta i istjerao ju iz sobe da se na miru spremim. Obavio sam jutarnju higijenu i obukao se.

Obukao sam crvenu kariranu košulju i crne traperice. Stavio sam naočale na lice i počešljao svoju dužu crnu kosu koja mi je malim djelom padala preko tamnoplavih očiju. Stavio sam ruksak na jedno rame i obuo crne starke. Otišao sam u kuhinju na doručak.

"Dobro jutro." Rekao sam umorno i protrljao oči.

"Dobro jutro!",uzviknula je mama. Ona je uvijek hiperaktivna. "Danas vam je prvi dan škole!",nasmiješila se.

"Ma nemoj zezat.",preokrenuo sam očima.

Ne volim nove početke. Samo ne želim da me u novoj školi svi smatraju kao štrebera kao što su me u prošloj. I nadam se da me neće ponovo maltretirati.

"Jedva čekamm!" Povikala je Lea i nastavila jesti palačinke.

"Ajde, Ace. Sve će biti u redu, samo se smiri.",majka me toplo pogledala.

Dao sam joj zbunjen pogled. "Znam." Iako nisam ni sam bio siguran u to što govorim.

Nakon doručka nas je mama odvezla u školu. Prvo je ostavila Leu pa onda mene.
Za deset minuta mamin crni Audi je stajao na velikom školskom parkiralištu.

Škola je bila velika, bijelo žute boje s puno velikih prozora s bijelim okvirima.

"Ajde bok." Rekao sam ravno pokušavajući sakriti nervozu u zraku i otvorio vrata.

Kad sam prilazio vratima škole, svi su buljili u mene. Jako mi je neugodno, ali što se mora, mora se. Pokušao sam ignorirati poglede drugih i ušao u školu.

Sad moram pronaći ravnateljev ured. Zaustavio sam jednu curu.

"Oprosti, gdje je ravnateljev ured?"

Prvo me odmjerila i nasmiješila se. "Dođi, odvest ću te, komplicirano je za objasniti."

Oke...

Krenula je prema stepenicama, a ja za njom.

"Znači, ti si nov?"

"Da... Jesam."

"Ja sam Naomi. A ti si..?"

"Ace."

"Pa, drago mi je Ace.",nasmiješila se. "Koja si godina?"

"Treća. Ti?"

"Ah, druga. Nego... Od kud dolaziš?"

"Iz Colorada."

"Lijepo. A kako to da ste se preselili?"
Ova cura je baš znatiželjna, živcira me. Ali ne želim biti nepristojan ako mi se već pruži šansa za imati prijatelja.