4#

398 40 8
                                    


AELA'S P.O.V.

Konačno je stolni sat otkucao jedan sat poslije ponoći.

Imam još jedan sat do susreta s Patricijom i Dinom. Malo me je strah njih. Jako su opasni i ne znam kako su uspjeli prevariti policiju. Da policija zna koliko su zločina počinili, dobili bi doživotnu kaznu. Ali droga ih je uništila. Prije su bili normalni. Bez roditelja, živjeli su na ulici i krali. Kad su ušli u svijet kriminala, to ih je uništilo.
Bili su mi najbolji prijatelji od djetinjstva, stariji tri godine od mene. Oni su jedne od rijetkih osoba kojih se bojim. Nekad ubijaju jer ih se ne posluša, a nekad iz čiste zabave.

Ustala sam s kreveta i iz torbe ispod kreveta prebrojala i uzela pet tisuća kuna. Svezala sam ih gumicom da se drže skupa.

Zazvonio mi je mobitel. Zove me Travis. Preokrenula sam očima i javila se.

"Ellaaa molimo te..."

"No dobro uzet ću još deset tisuća, ali vratit ćete mi sve do zadnjeg novčića, jel vam jasno?!"

"Daa! Hvala, hvala, hvala. Nađemo se kod stupa za deset minuta." Prekinuo je.

Iz torbe sam izvukla još novce za njih i stavila u džepove hlača. Iz ladice sam uzela pištolj jer znam da će mi trebati. Obukla sam crnu hoodicu i stavila kapuljaču na glavu. Obula sam marte i skinula lance s vrata i hlača da nebi zveckali.

Stup je naše mjesto sastajanja. Nalazi se na križanju četiriju ulica. Otkrili smo da bi to moglo biti dobro mjesto za nalaženje jer se Julian jednom prilikom zabio u taj stup. Stup je jako zavibrirao, a Julian se samo srušio. Prvo nismo ni primjetili da ga nema, a onda kad je bilo pretiho smo shvatili da smo ga ostavili negdje. Stup zapravo ni nije stup, to je znak koji pokazuje u trokutu obrubljenim crvenom crtom da kamenje pada. Ne znam što znak znači, ali kao da je bitno.

Otvorila sam prozor i polako se išuljala van. Kako sam spretna, zapela sam za prozorsku dasku i pala van, a faca ravno u zemlju.

"Krasno..." Mrzovoljno sam promrmljala.

Ustala sam i otresla prašinu sa sebe. Dobro je što tlo ovdje nije vlažno, pa mi, nadam se, nisu ostali tragovi zemlje po licu.

"Kasniš." Rekao mi je Julian kad sam došla do njih.

"Prozor je kriv."

"Opet? Pa ženo, izađi kroz vrata!"

"Idemo, da čim prije završimo s njima." Rekao je dosađeno Travis.

Sastajemo se na napuštenom dječjem igralištu. Jako je staro i sprave su potrgane ili zarasle mahovinom i lišajevima. Slabo je osvijetljeno i jako je jezivo po noći. Dobra stvar je da se ja ne bojim mraka.

U daljini, na vrtuljku, smo vidjeli dvije siluete ljudi kako se smiju i vidi se da se dimi oko njih. Super, sad se nađu pušiti.

Približavali smo im se. Ne osjeća se strah u zraku jer smo svo troje trenutno hrabri. Naglasak na riječ trenutno.

"Opaa koga ja to vidimm!" Uskliknula je Patricija i sišla s vrtuljka.

"Ne želimo nevolje." Progovorim.

"Čuj Dino, ne žele nevolje. A nismo se vidjeli tako dugoo." Počela se smijati. "Gdje su mi pare?" Uperila je pištolj u mene i uozbiljila se.
Izvadila sam tri kupa novčanica i pružila joj ih. Jezivo se nasmiješila i pohlepno uzela novce.
Dino je samo pušio i promatrao nas s crvenim očima. Opet se drogirao.

"Jesmo gotovi?" Pitao je Travis. Vidi se da je Julian prestrašen i samo što nije iskočio iz vlastite kože.

"A što je ovom pederčiću hladno?" Pitala je Patricija dječjim glasom. Odmahnuo je glavom i maknuo pogled s nje. Jao, imat ću noćne more od njezinog pogleda.
"Ajde, pridružite nam se." Nudila nam je male vrećice.

"Ne želim svoj mozak, koji donekle dobro radi, još izgubiti." Gadljivo kažem.

"Mala, zaboravila si da imam pištolj?"

"I ti zaboravljaš mnoge stvari." Izvadila sam svoj pištolj, brzo ispalila metak u njezin pištolj i time ga je ispustila iz ruke. Travis ga je brzo uzeo s poda i usmjerio ga prema njima.

Ne mogu vjerovati. Moj plan je upalio...

"Što je? Nešto smo zahrđali od kad smo izašli iz zatvora?" Nasmijem joj se. Ovo će me koštati glave jednog dana.

"Sad si pobjedila, ali pazi me se." Oštro me pogledala. Dino je ustao i bacio opušak na zemlju. Ubrzo su nestali u tami.

"Što se uoravo dogodilo?" Pitao je Julian.

"Prase se narodilo." Sarkastično je rekao Travis.

"Uspjeli smoo. Ali ne možemo još slaviti. Vi nemate pojma kolki su onu psihopati. Moramo biti na oprezu." Rekla sam i spremila svoj pištolj.

"Što s ovim?" Travis je pokazao na Patricijin pištolj.

"Ako još radi, onda ga zadrži."

"A što ako nema prigušivač?"

"Isprobaj." Slegnula sam ramenima.

Naciljao je u zrak i pritisnuo prekidač. Metak je odletio, a prasak se nije čuo.
"Dobro je, prigušivač je nutra."

_______________________

Imam jedno pitanje. Da stavim slike likova kako ih ja zamišljam ili ne? Kako vi želite🥰

Only stars know/ZavršenaWhere stories live. Discover now