Only stars know/Završena

8#

Čujem užasavajuće iritantni alarm što me natjera da ustanem iz kreveta.

Užasavajuće iritantni alarm?

Baš sam kreativan.

Protresao sam glavu na nepotrebne misli i otišao u kupaonu. Obavio sam sve u njoj i obukao sam se. Obukao sam tamno sive traperice i tamno crvenu majicu. Obuo sam bijele starke i uzeo ruksak s već spremljenim knjigama.

Izašao sam iz sobe i ušao u kuhinju. Tamo sam vidio kako Lea jede.

"E, što ima za jesti?" Pitao sam i sjeo za stol.

"Ne znam." Odvratila je i nastavila igrati igricu na mobitelu.

Naš tipičan razgovor ujutro.

Uzeo sam čokoladne pahuljice i mlijeko. Kad sam pojeo to, stavio sam suđe u sudoper.

"Mama je otišla?" Pitao sam.

"Da, teta će me danas voziti u školu."

"Dobro, ja idem s Anabel." Stavio sam torbu na jedno rame. "Ajd bok!" Zalupio sam vratima.

"Hej!" Pozdravila me veselo Anabel. "Pa ti ne kasniš."

"A ti opet nisi uranila."

"Idemo se utrkivat do škole." Nasmijala se.

"Ali ti ne znaš di je..-"

"Vidimo se tamoo!" Vikala je i brzo vozila svoj crno žuti bicikl.

"..škola." dovršio sam rečenicu. Dobro, sad ju trebam dostići.
Sjeo sam na bicikl i krenuo brzo voziti.

Ne znam kako, ali sad mi je u misli došla Aela. Ono kako je ošamarila Naomi kad me htjela poljubiti. Zašto je to učinila? Mogao sam joj vidjeti bijes u očima. Svejedno, zahvalan sam joj na tome. Da nije bilo Aele poljubila bi me ona dosadna Naomi.

"Jao Betmenu, brz si ti." Rekla je nasmiješeno Anabel.

"Ne zoveš me Betmen bez razloga." Nasmijao sam se umišljeno.

"Pazi drvo!" Povikala je. Ali prekasno. Moje čelo se susrelo s tvrdom površinom drva i pao sam s bicikla.

"Au." Rekao sam i opipao čelo. Savršeno, sad ću imat masnicu. U mojem žaljenju, uznemirilo me Anabelino proizvođenje čudnih zvukova, aka smijanje. Smijala se tako da je pala i ona s bicikla. Izdahnuo sam jer je njena reakcija bila i više nego očita.

"Znaš," započela je kad je prestala s umiranjem na podu i ustala, "pravi Betmen... On uglavnom zaobiđe drvo... Ali kada se baš zabije u njega... Onda se zabije u stilu." Objašnjavala mi je i vrtjela rukama.

"A da..." Ustao sam i otresao prašinu sa sebe. "Kakvom to stilu?"

"Ne znam..." Zamišljeno je rekla. "Kako god, ajmoo brate u školu ćemo zakasnit!"

"Jao dobro." Uzeo sam bicikl s poda i sjeo na njega. Baš sam krenuo pokrenut ga, ali nešto me omelo.

Biće s narančastom kosom je prošlo kraj mene i udarilo me ramenom tako da sam opet pao. Aela se nije ni okrenula k meni, samo je prošla sa svojim frendićima.

"Drsko." Frknula je Anabel.

Gledao sam za njima u daljinu. Ta Aela mi ide na živce. Nekad me ni ne pozdravi, a onda opet je ljubomorna kad me netko pokuša poljubit. Daj ajde, uopće ju ne kužim.

"Ko je opće to?" Pitala me Boss.

"Ah, Aela. I njezini frendovi." Odvratio sam još uvijek gledajući za njima. Potvrdno je kimnula glavom. Ustao sam sa zemlje i otišli smo u školu.

Došli smo u školsko dvorište i prošli kraj svih ne obazirajući se na njih.

"Heej!" Netko je povikao i dotrčao k nama. Bila je to Lilly. Osmijeh mi se pojavio na licu. Sretan sam kad ju vidim jer njena pozitivna energija je zarazna.

"Hej Lilly. Ovo je Anabel, moja sestrična. Ići će s nama u školu." Rekao sam.

"Pa bok, ja sam Lilly." Lilly je pružila ruku Anabel i nasmiješila se.

"Anabel." Rekla je i prihvatila ruku.

"Sad kad ste se upoznale, trebala bi ti ić do ravnatelja. Jer nemaš još puno vremena do početka prvog sata." Rekao sam Bossu.

"Hm... Da. Gdje je ravnatelj?" Okrenula se oko sebe. Ali pogled joj je stao na nekom. "E Betmen, mislim da Aela gleda u tebe." Šapnula mi je.

"Zar opet?!" Malo glasnije je rekla Lilly i nasmijala se. "Ja ti kažem stari moj, ti totalno imaš šanse kod nje." Stavila mi je ruku na rame.

"Da takve šanse da ga je danas bacila s bicikla dok je prolazila kraj njega." Rekla je Boss.

"Što?" Lilly se pukla smijat.

"A mi ćemo još uvijek zakasniti." Pokušao sam biti ozbiljan. Ali kraj njih dvije nikako.

"Dobro Betmen." Anabel je preokrenula očima i nešto šapnula Lilly i opet su se počele smijati. Ah...

Doveli smo Bossa do ravnateljevog ureda i pričekali da bude gotova. Kad je izašla van, pronašli smo njezin ormarić.

"Meni je tako dobro što idem s vama u razred." Anabel je rekla entuzijastično.

"Daa i meni!" Povikala je Lilly. "Hoćeš sa mnom sjediti?"

"Heej a što je sa mnom?" Požalio sam se.

"Hm... S tobom?"

"Znam!" Uzviknula je Lilly. "Kako sam genijalna! Imam ideju! Savršena je!"

"Već si nam ju tri put mogla ispričati do sad." Rekao sam, a ona se nasmijala.

"Možemo spojiti dvije klupe tako da se dobije četiri mjesta." Ponosno je rekla.

"Daa super ideja." Složila se Anabel.

Pa baš super.

"Eee Bel, vidiš onog tamo lika?" Tiše je pitala Lilly. To je to, moj posao ovdje je gotov. Idem prije nego dobim neku entuzijastičnu bolest. Ovo je previše ženskih osoba za mene.

Ušao sam u razred i tražio slobodno mjesto. Predomislio sam se. Ne želim s njima sjediti.
Slobodno je bilo u prvoj klupi ali daj ne mislim tamo ići.

"Je ovdje slobodno?" Pitao sam nekog dečka u trećoj klupi do panoa.

Podigao je glavu s mobitela. "Da, slobodno."

"Hvala.." sjeo sam do njega.

"A inače, ja sam Gavin." Pružio mi je ruku i prijateljski se osmjehnuo.

"Ace." Prihvatio sam ruku.

Ja ne vjerujem. Upravo sam našao još jednog prijatelja. U ovoj školi se samo čuda događaju.

U razred su ušle Lilly i Boss smijući se. Lilly je zastala kad me vidjela. Dao sam joj upitan pogled. Pogledala je Gavina i raširila oči. Nešto je šapnula Anabel i ona se nasmijala. Ugh preokrenuo sam očima.

Sjele su iza nas i sat je počeo.

________________________

~Anabel~