• AELA'S  P.O.V.•

Treći sat je i markiram s dečkima na krovu škole. Dosađeno gledam u daljinu dok se oni ljube. Da... Obojica su gayevi.

"I Ell, što misliš o novom liku od danas?" Pitao me Travis kad su završili s vađenjem unutarnjih organa.

"Meni je baš sexy." Javio se Julian, a Travis ga je udario po glavi.

"Štreber." Odvratim. Iako ne mogu reči da nije zgodan. Ta kosa mu stoji preslatko. Isto kao i naočale. A tek oči...

"Siguran sam da vas već zamišljaš skupa u krevetu." Počeo se smijati Julian, a Travis mu se normalno pridružio.

"Što ste se ujutro tako jako napušili?"

"Nee... Otkud ti too?" Pitao je Julian.

"Mi samo šmrčemo."

"Jel se ku*ac može šmrkat?" Julian je pogledao Travisa.

"Saznajmo." Počeo je otkopčavati hlače.

"Aloo brate, nemojte mi sad tu..." Bunila sam se, ali ništa. Svejedno su to učinili. "Koji pederi."

Ustala sam i stavila torbu na jedno rame. "Kad se mislite ohladiti, znate gdje sam."
Počeli su glasno stenjati. "Ajme, odvratni ste." Zgadila sam facu i otišla prema školskoj knjižnici.

Obožavam provoditi sate u knjižnici. Jednostavno volim čitati.

Naša knjižnica je jako velika. Ima gomilu knjiga i polica. Na sredini se nalaze stolovi i četiri stolice oko svakog stola.

Uzela sam s police prvu knjigu koju sam vidjela. Sjela sam za stolicu i stavila torbu na stol.

Bila sam na drugom poglavlju knjige, kad sam primjetila poznatu osobu kako prolazi kraj mene, praveći se da me ne primjećuje. Tek sad vidim koliko je taj štreber zgodan. Vratila sam se čitanju knjige, ali sam i usput neprimjetno promatrala što on radi. Pa, što štreberi rade u knjižnici? Pišu zadaću. Tako je, on je pisao zadaću.

...

Idem prema kući zajedno s Travisom i Julianom koji se više ne ponašaju kao napaljene mačke. Sad su kao da traže pokemone. A usput i povraćaju po cesti, travi i kontejnerima.

"Znaš što?" Pitao je Julian.

"S marihuane si prešao na kokain?" Podignem obrvu.

"Hoo, još kad? Ima nekih mjesec dana... Ali to sad nije bitno! Znate tko je jučer izašao iz zatvora?"

"Patricija i Dino?"

"Kako si znalaa?" Pitao je glasom kao malo dijete.

"Priča se po svim vijestima."

"Ali ovo definitivno ne znaš." Nasmiješio se.

"Prosvijetli me."

"Danas se vidimo s njima. Na starom mjestu, u dva ujutro."

"Au bit će sranja."

"Zašto?" Pita Travis.

"Pa vi ste mutavi. Rekli su nam da im se ne pokazujemo pred očima s manje od pet tisuća kuna."

"Ajoo ja sam zaboravio!" Julian se primio za glavu.

"Želiš završiti i ti s metkom u glavi?" Pitala sam ga.

"A od kud tebi te pare?" Pitao me Travis paleći cigaretu.

"Pa dilam. Imam par osoba koje mi nabavljaju robu."

"Što ćemo mi sad?"

"Prodaj onaj parfem koji niti jednom nisi koristio jer ti smrdi, i eto ti već dvije tisuće." Rekla sam Julianu.

"Taj parfem je stvarno užasan." Zgadio je facu.

"Evo vam broj od tog lika koj meni nabavlja, pa se snađite." Dala sam Travisu papirić s brojem.

"Prava ai frendica..."

"Budi sretan što sam ti broj uopće dala, mogla sam te samo ostaviti na život ili smrt." Skrenula sam u malu uličicu koja vodi prema mojoj maloj kućici.

Živim sama s ocem. Majka nas je napustila kad sam imala tri godine. Ne znam gdje je sad i izgubila sam sve kontakte s njom. Iskreno, s ocem mi je super. Njega baš briga za mene, mene baš briga za njega i ide život. Zadovoljna sam i osjećam se samostalno.

Otvorila sam stara drvena vrata, izula starke i bacila ih negdje sa strane. Ušla sam u skromnu kuhinju i torbu stavila na pod. Jedino što je moj zadatak kod kuće jesu kućanski poslovi. Naviknuta sam na to jer to radim od svoje desete godine. Nitko te ništa ne pita, jednostavno moraš ako ne želiš biti izbačen iz kuće.

Stavila sam kosu u rep i pripremila si sve za kuhanje.

Otac je došao kući oko pola pet. Ručak je bio gotov i zajedno smo jeli u tišini.
Kad smo se najeli, sve sam pospremila i otišla u svoju sobu, svoj raj.

Istina, soba je mala, ali sasvim dovoljna. Po zidovima posteri bendova, jedan drveni ormar u lijevom kutu, u desnom kutu je krevet, a pokraj kreveta prozor kroz koji se često iskradam. Znam da mi tata nebi ništa rekao kad bih izašla kroz vrata, ali zabavnije je glumiti ninju i potrgati se usput.

Slušala sam pjesme i čekala dva ujutro. Mogla bih vani objesiti rublje na štrik jer ako ja ne budem, tko će?

Moj otac ne zna da dilam drogu. Ali kad bi saznao, ili bi me izbacio ili prijavio policiji. Tako da vješto skrivam sve što radim od njega.

Only stars know/ZavršenaWhere stories live. Discover now