Only stars know/Završena

3#

• ACE'S P.O.V. •

Izašao sam iz škole nakon što sam u njoj rješio sve zadatke za zadaću. To uvijek radim jer onda kod kuće nemam toliko obaveza sa školom.

Idem kući pješice jer su roditelji zauzeti s novim poslom.

Ispred sebe sam opet vidio one tri budale... Travisa, Juliana i Aelu. Nadam se da me neće primjetiti. Nešto tiše pričaju i čudno što nisu tako glasni.

Zašto ja uopće razmišljam o njima?

Vidio sam da Aela skreće u jednu uličicu za koju me je majka upozorila da ne ulazim jer je opasno. Ne čudi me što Aela ide tamo.

Došao sam doma i starke uredno složio na policu za cipele. Alergičan sam kad vidim da nešto nije složeno ili je razbacano. Zato je naša kuća uvijek uredna, zahvaljujući meni.

Pozdravio sam nasmiješenu Leu koja je gledala crtiće na televiziji.

"Hej, Lea. Kako ti je bilo prvi dan?"

"Dobro." Bila je fokusirana na crtić i pokušala održati ozbiljnu facu, ali joj nije uspjelo. Nasmiješila se. "Imam već puno prijatelja."

"To je super onda." Nasmiješio sam se i otišao u svoju sobu.

Prvo sam nam naručio pizzu jer ne znam kuhati, a mama se vraća tek navečer. Nakon toga sam se presvukao u hudicu i trenirku i legao na krevet da se malo odmorim. Kad je pizza stigla, najeli smo se. Lea je otišla u svoju sobu raditi nešto, a ja u svoju ponoviti povijest jer sutra profesor pita. Povojest mi je jedan od lakših predmeta jer brzo pamtim.

(...)

Gotov sam s učenjem i mogao bih ići malo razbistriti mozak na zrak, a i malo upoznati kvart.

"Lea! Idem na trčanje! Vratit ću se za pola sata!"

"Dobro!" Čulo se deranje iza žutih vrata njene sobe.

Ostao sam u crnoj trenirki i obukao sam bijelu sportsku majicu. Stavio sam slušalice u uši i namjestio pjesme. Obuo sam bijele tenisice i izašao van.

Ova ulica u koju smo se doselili nije prometna i auti skoro pa uopće ne idu. Trčao sam do kraja ulice kad sam opazio jednu usku uličicu. Ja kao ja, moram provjeriti što se nalazi tamo. Ulica je bila nekih dvadesetak metara duga. Kad sam izašao iz nje, ugledao sam stare kućice uz jedan prašnjavi put. Znatiželja se probudila u meni i tjerala me naprijed.

Kuće su bile drvene, neke čak i sa slamnatim krovom. Par bakica su sjedile u naslonjačima na terasi. Atmosfera je kao da ste došli u selo kauboja.

Vidio sam djevojku narančaste kose. Bila mi je okrenuta leđima pa nisam mogao odrediti tko je.

Koliko cura s dugom neurednom narančastom kosom znaš? - javio se glas u glavi.

Pa... Samo jednu. Ali možda ih je više.

Cura se okrenula i odmah sam je prepoznao. Aela. Gledala je namršteno prema meni,  pokazala mi srednji prst i nastavila vješati rublje.

Okrenuo sam se zakipljeno i tako se vraćao kući.

Nisam tako zamišljao naš još jedan susret. Sigurno si misli da sam čudak. Možda i misli da ju uhodim.

Ali cura je baš lijepa. Šteta što se tako ponaša.