"Moj lorde", spustila se u naklon i čekala da joj se obrati. Nije ga odmah primjetila, pa se pitala koliko dugo je stajao tu? Nikako da prestane sa pogreškama i pokazivanjem nepoštovanja, a ako je suditi po njegovom licu koje je samo na tren pogledala, obrvama koje su bile namrštene i oštrom pogledu, njegovo raspoloženje će biti očekivano tmurno. Dlanovi su joj se znojili, pa se bojala da će razmazati tintu pisma koje je grčevito stiskala u rukama.
"Uđite, gospođice Hartford", obratio joj se krupnim muškim glasom, onakvim kakav se često može čuti u luci, kod lučkih radnika koji se dovikuju i pokušavaju nadglasati opšti metež i buku morskih valova ali dosta profinjeniji, izbrušen dugogodišnjim školovanjem i činjenicom da u svojim žilama ima samo plave krvi. Ušao je i smjestio se za svoj masivni radni stol od ružinog drveta, koji kada bi mogao pričati imao bi štošta reći o mnogobrojnim generacijama Levesona, čiji je on posljednji nasljednik, ukoliko uskoro ne obezbijedi potomka koji će nastaviti višestoljetni niz. Posmatrao je njenu skromnu sivu haljinu, tako prostog kroja i šake koje su se gubile u predugim rukavima, koje su grčevito stiskale komad papira, zatim pogled usmjerio na njena prsa koja su se širila i skupljala primjetnije nego je to prirodno, pa je zaključio da gospođica Hartford duboko udiše i ubrzano, možda kao posljedica njene bolesti, što ga je ponukalo da je upita: "Kako se osjećate gospođice Hartford?"
"Veoma dobro, hvala vam lorde", odgovorila je usplahireno. Sviđala mu se boja njenog glasa, nježna i ugodna. Mogao bi zamisliti taj glas kako mu šapuće noću, kada sve utihne osim strasnih ljubavnika. Pogled je usmjerio na njeno lice ali nije ga mogao dobro vidjeti jer je gospođica Hartford pognula glavu i gledala u pod. Nije bilo ni traga onoj bujnoj crvenkastoj kosi, čak ni najmanja vlas nije stršila, sve je bilo uredno pokupljeno ispod bijele kapice. Pitao se zašto je nosi, odavno su mlade dame odbacile taj vid pokrivala za glavu, čak ni njegova prva guvernanta, prije više od dvadeset godina nije nosila tu kapicu.
Pripremala se na njegove riječi, misleći samo na najgore, a onda je razmišljala o gospodinu Kamptonu i njegovim savjetima i kako treba da se bori za sebe i za istinu, a istina je da nije ona kriva što se razboljela, to je nešto na što ne može utjecati i ako to bude razlog da je ne primi u službu potrudit će se da mu da do znanja šta o tome misli. Ohrabrena svojim malim unutrašnjim motivacijskim monologom, podigla je glavu i susrela se sa licem tako izražajnim i tako savršenim da nije mogla učiniti ništa drugo osim gledati. Tek sada je imala dovoljno vremena i prostora da osmotri svaku njegovu crtu. Nije se susrela sa mnogo muškaraca u svome životu ali je jednostavno znala da je ovaj pred njom po svemu poseban. Prsti su joj se trzali od želje da ga nacrta i ovjekovječi na papiru.
Bio je iznenađen jer ga je uhvatila u zurenju kada je naglo podigla glavu i zarobila ga svojim tamnim pogledom, neobičnim za Engleskinje, pa se u mislima prisjetio svojih putovanja u Indiju i ondašnjih crnookih ljepotica, upravo takve oči je imala, još više izražene na njenom sitnom bijelom licu.
"Drago mi je čuti da ste dobro gospođice Hartford i da možete preuzeti vaše obaveze."
"Hvala vam, moj lorde", zahvalila se sa olakšanjem kada je čula njegove riječi. "Ovo je pismo preporuke gospođe Meri Kampton", rekla je i približila se stolu spuštajući lagano kovertu na ivicu. Nije uspjela do kraja odložiti pismo kada je krupna šaka posegnula za istim i uzela ga. Iako se nisu dodirnuli, osjećala se čudno zbog njegove blizine, pa je odmah pustila pismo i vratila se korak nazad.
"Izvolite sjesti gospođice Hartford i ispričajte mi o svojim kompetencijama", rekao je dok je otvarao pismo, konačno maknuvši pogled sa nje.
Skarlet se malo opustila, pa je rado počela izlaganje koje je tokom putovanja vježbala, sve do nemilog incidenta i pričala prvo o svom školovanju, zatim i o svojim radnim angažmanima koji su bili skromni do onog kod Kamptonovih, trudeći da se predstavi u najboljem svjetlu, kako grof ne bi imao sumnje u njenu sposobnost. Za to vrijeme grof je kimao glavom potpuno zaokupljen sadržajem pisma gospođe Kampton.
