Plamen baklje je oslabio i prvi jači vjetar bi ga potpuno mogao ugasio, iz tog razloga morao je prestati sa trčanjem i usporiti ali šum vode se čuo što je značilo da je potok blizu, kao i koliba. Uskoro se ukazala stara, odavno napuštena straćara u kojoj se često kao dječak igrao i krio od oca. Na vratima je bio neki primitivni željezni lokot sa kojim se nije imao vremena baviti, tako da je snažno udario nogom izbivši vrata koja su uz pucanje suhih dasaka pala na pod. Morao je brzo djelovati ako misli sačuvati plamen koji je Skarletina jedina šansa. Oči su mu bile već priviknute na mrak ali skoro ništa nije vidio, pa je strgnuo rukav svoje košulje, brzo ga omotavajući oko baklje pospješujući tako jačinu plamena koji je sada bljesnuo i obasjao malu slamaricu pored zida, ognjište i nekoliko polomljenih stolica. Šutirao je slamaricu nogom da bi otjerao miševe i druge štetočine koji su se mogli zavući tu, pa lagano spustio Skarlet zamotavajući je u svoj kaput. Trebala su mi drva, suha drva koja će brzo gorjeti i stvarati toplinu. U ognjištu je bilo nekih ostataka od cjepanica, pa ih je iskoristio, kao i stolice koje su već bile polomljene, strgnuo je i drugi rukav sa košulje i potpalio. Plamen se brzo raširio i zahvatio drva šireći prijatnu toplinu. Podigao je vrata i naslonio ih na otvor kako bi spriječio hladnoću da ulazi a zatim povukao slamaricu na koju ju je položio kako bi bila što bliže ognjištu i započeo bitku sa smrću.
Počeo je tako što joj je skinuo cipele, dotrajale i izlizanih potplata, čak je jedna imala i rupu. Stopala su joj bila mokra i ledena, a nožni prsti zgrčeni, pa joj je brzo skinuo čarape odvezujući podvezice ispod koljena koje su ih držale i stavio u blizini vatre kako bi se osušile. Nije oklijevao, stavio je njena mala stopala u krilo i počeo trljati, potičući cirkulaciju, penjući se sve više uz noge i intenzivno trljajući. Osluškivao je stalno u nadi da će čuti kerove ili ljude koji ih sigurno traže, ali osim fijuka vjetra ništa se nije čulo. Vatra se rasplamsala pa je stalno dodavao nova drva ali kao da ništa nije pomagalo, njeno tijelo još uvijek je bilo hladno i počeo je očajavati. Prešao je na njene ruke, tankih zgrčenih prstiju trljajući u nadi da je bar malo zagrije, samo da izdrži dok ih njegovi ljudi ne nađu. Približio se njenom licu kako bi bolje vidio povredu koju je imala na obrazu. Krv je bila sasušena i skorela tako da je odlučio da ništa ne dira, mogao bi samo dodatno inficirati ranu. Puls je još uvijek bio slab, a disanje jedva primjetno. Pitao se zašto je otišla tako naglo i iznenada, koji je razlog mogao biti ali mu ništa nije padalo na pamet. Bio je siguran da bi je vruća kupka povratila iz pothlađenosti ali trebalo je stići do Danrobina, ovako mu preostaje samo toplina vatre i nada da nije zakasnio.
Uzeo je predah od trljanja njenog tijela i pobrinuo se da bolje razgleda prostoriju kako bi pronašao još neki pokrivač ili još drva jer će uskoro nestati stolica koje su odlično gorjele, međutim, ništa nije našao osim par dasaka koje je mogao naložiti. Trznuo se na zvuk koji je Skarlet ispustila, tihi jecaj ali dovoljno glasan da ga čuje.
"Skarlet! Skarlet! Da li me čuješ?", pozvao je i kleknuo pored nje. Tijelo joj je podrhtavalo i drhtavica se sve više pojačavala. Nije znao kako da postupi i da li je to dobar znak ili ne, ponestajalo mu je ideja a nije se usuđivao da ode pronaći pomoć i ostavi je samu. Nije bio čovjek sklon vjeri a sada u ovoj situaciji okrenuo se Bogu zamolivši ga za pomoć. "Nisam nikada ništa tražio za sebe, nisam tražio ni za druge, ali tražim te sada da pogledaš Skarlet i pomogneš joj svojom milošću, molim te", završio je očajno i sa strahom koji je činio da njegovo srce galopira u grudima.
"Oprosti mi zbog ovog što ću učiniti", obratio se Skarlet, a zatim je okrenuo njeno tijelo koje se i dalje treslo na stomak. Povukao je vezice na leđima i oslobodio je haljine, usput cijepajući krhko dotrajalo platno. Ruke su mu se tresle dok ju je ponovo okretao na bok, tako da bude njen prednji dio izložen toplini vatre. Nije mogao skinuti i noćnu košulju u kojoj je ostala, nije mogao oskrnaviti je na takav način, ali je skinuo svoju košulju mokru od znoja i legao iza njenih leđa, pokrivajući ih oboje kaputom. Zalijepio je njeno malo tijelo uz svoje gole grudi i čvrsto je grlio, sve vrijeme je trljajući. Njena svilena kosa golicala ga je po licu, pa ju je sklonio i tiho joj šaputao u uho:
