Sunce se ponovo sakrilo iza sivog nebeskog svoda a hladni zimski dani donijeli su jednako takvo raspoloženje stanarima Danrobina. Napetost se mogla rezati nožem i jedini tampon među suprotnim taborima bila je lejdi Odri i njen dječiji smijeh koji bi se ranom zorom prolomio akustičnim hodnicima dvorca uveseljavajući i ona najhladnija srca. Skarlet je mnogo pažnje uložila u nastavu koju je pripremala za lejdi Odri i oduševljavala se djevojčicinom oštroumnošću. Rijetko kada bi morala ponavljati gradivo jer je djevojčica sa lakoćom sve upijala. Prvih dana lejdi Ketrin bi im se pridružila u biblioteci i često prekidala Skarlet postavljajući joj razna pitanja na koja je ona uvijek spremno odgovarala. Naposljetku je odustala kada je vidjela da je Skarletino obrazovanje i poznavanje materije besprijekorno. Ma koliko se isticao u svojoj eleganciji, udobnosti i ljepoti Danrobin je lejdi Ketrin pobuđivao samo najgora sjećanja i jedva je čekala da konačno ode, smatrajući da je svoj zadatak bar nekim dijelom ispunila jer je Gordon uvažio njen zahtjev i sastavio oporuku kojom se obavezuje da će obezbijediti sestri miraz i izdržavanje do kraja života. Osjećala je grube ruke svoga supruga još uvijek na tijelu, iako su godine prošle i njegov bijes kada je otkrio njenu slabu nogu, koja osim što je bila kraća, bila je i tanja, skoro sasušena. Stoički je podnosila dok ju je oslobađao haljine, već navikla na mrske dodire i kleo starog Hilberija što ga je prevario poturajući mu robu sa greškom. No, kada ju je zgrabio za ruke i izveo onako obnaženu na vrh stepeništa dok je jedva držala ravnotežu bosa bez svojih prilagođenih cipela i počeo se derati i vikati posluzi da dođu vidjeti nakazu, slomila se i rasplakala, što je izazvalo samo još veći grofov bijes. Teška ruka sručila se na njeno lice, a zatim i druga i treća, da bi je na kraju odvukao za kosu u krevet i iskoristio njeno tijelo na najgnjusniji način. Nije uvijek bio u mogućnosti ispunjavati bračne dužnosti, njegova muškost bi često ostajala nefunkcionalna i tada bi krivio nju i tukao kožnim remenom ili bilo čim što bi mu bilo na dohvatu ruke optužujući je da mu ubija volju. Ni sama ne zna kojim čudom je u četrdeset drugoj godini ostala u blaženom stanju i bila je konačno sretna i zahvala Bogu, prestao ju je tući i dolaziti u njene odaje, svaku noć se opijao i proganjao mlade sobarice. Alkohol ga je u konačnici koštao života i po prvi puta bila je slobodna, bez oca i bez muža, da živi po svojoj volji.
Stajala je pred vratima spremna da krene i posmatrala vrh stepeništa sa prezirom. Odri je obavijala svoje kratke ručice oko njenog struka ali kao da ih nije ni osjećala.
"Sada je dosta Odri. Dame su suzdržane i suptilne. Moraš biti dostojanstvena. Očekujem da mi redovno pišeš. Doviđenja!" Na trenutak je stavila svoju ruku u rukavici na njen obraz i zagledala se u njene oči ispunjene suzama, onda se jednostavno okrenula i otišla.
"Lejdi Ketrin, želim vam sretan put!", rekao je Gordon dok je maćehi pomagao da se smjesti u kočiju. Bič je pucnuo, konji su zanjištali i kočija je krenula smrznutim drumom, bar je vrijeme ugodnije prema jugu pomislo je grof i pogled bacio prema prozorima na spratu. Bila je tamo na jedan trenutak i ubrzo nestala sklanjajući se iza zavjese. Kako su dani odmicali bilo je sve teže stupiti u kontakt s njom i približiti joj se. Više nikada nakon novogodišnje noći nisu ostali sami. Sada ja sa njima tokom obroka ili čaja u salonu bila njegova sestra koja je opijeno gledala u Skarlet oduševljavajući se njenim pričama. Čak bi se i on uhvatio kako je pažljivo sluša. Svaka njena priča imala je neku pouku koju bi uvijek izrekla na kraju i ponovila zajedno sa Odri. Razgovarali bi o vremenu, o posluzi, o Odri i svim drugim nebitnim stvarima ali nikada nisu razgovarali o njima. Odgovarala je kurtoazno na njegova pitanja ali nikada sama nije započinjala razgovor. Bila je suzdržana i osjetio je njenu hladnoću svaki put kada bi uzeo njenu malu ruku da je poljubi. Nije morala ništa reći ali u njenom pogledu je osjećao netrpeljivost, pa je radije izbivao, sklanjao joj se s puta i odlazio raditi u stajama. Čak je započeo projekat izgradnje nove staje koju će spojiti sa postojećom. To mu je uzimalo sve vrijeme i često bi propuštao večeru, koju bi pojeo kasnije u radnoj sobi dok je sređivao papire ili u spavaćoj kada bi bio previše umoran za bilo kakvo naprezanje, pa čak i ono umno. Naslanjao bi glavu na vrata između njihovih soba i osluškivao, trudeći se čuti pokrete svoje žene, ali rijetko kada bi išta čuo. Bila je tiha i neprimijetna. Tiho je govorila, tiho se kretala, sve što bi radila bilo je tiho i to ga je strašno nerviralo. Bezbroj puta poželio je otvoriti vrata i ući, iskoristiti svoje pravo kao suprug, ali bi se zadnjim dijelićima snage iskontrolisao i odustajao bi. Ne bi nikada iskoristio nevoljnu ženu, pa čak ni onu koja njemu pripada. Odlazila je na spavanja kad i Odri, sa prvim mrakom odmah poslije večere a on bi ostajao budan dugo vremena družeći se s čašom u dugoj zimskoj noći. Njegovo mlado i snažno tijelo čeznulo je za dodirom i neka je proklet ako još i jednu noć provede sa licem pritisnutim o vrata koja ih dijele! Osjećao se kao odbačeni pas i odlučio je da to više neće trpjeti. Osedlao je Zvjezdana i odjaho u noć sa jasnim ciljem u glavi.
