Kada je lejdi Ketrin Hilberi Leveson, udovica starog grofa Saterlenda primila pismo od gospodina Lokvuda mogla je uraditi samo jedno, a to je otići u Danrobin i lično se uvjeriti u identitet i namjere nove guvernante koju je njen pastorak angažovao za njenu kćerku. Možda bi to pismo samo odložila negdje u neku kutiju ili čak bacila u vatru da tamo nije pisalo da novi grof namjerava oženiti dotičnu, a to je nešto što njoj nikako ne ide u prilog jer bi nova grofica, sticanjem titule i položaja veoma lako mogla pokrenuti pitanje nasljedstva vikonta Hilberija, onda bi se naložilo izvršenje oporuke, a osim toga izbio bi skandal tolikih razmjera da bi čak i njena kćerka trpjela posljedice i umanjila sebi izglede za pogodnu udaju u plemićku porodicu. Osim toga, njen budući unuk ne bi mogao ponijeti titulu grofa Saterlenda, kao što se nadala da će se desiti jednog dana jer je bila ubijeđena da se Gordon nikada neće oženiti.
Njen dolazak na ovaj svijet kao prvorođenog djeteta nije dočekan sa veseljem. Istog momenta kada je vikontu Hilberiju javljeno da je dobio kćerku, svoje razočarenje što nije dobio sina iskazao je tako što je napustio njihov dom i naredna dva mjeseca nije se vraćao. Od početka je nosila teret neželjenog djeteta, pa se uvijek morala mnogo više truditi da bi bila primijećena, naročito onda kada je njena mana došla do izražaja. Rođena sa kraćom nogom i sa uskraćenom pažnjom, željna priznanja, bila je uvijek poslušna ali uprkos tome manje voljena. Vikont se odobrovoljio kada su dva naredna djeteta bili sinovi ali rađanjem njene braće pala je u zaborav. Trudila se biti na ponos svom ocu po ponašanju i odgoju ali kao da je nije vidio, čak se nije mogla sjetiti da ju je ikada pomazio po glavi ili stavio na krilo, onako kako je sa njenom braćom radio. Ništa bolji odnos nije bio ni sa njenom mlađom sestrom, vikont je imao svoje sinove, a njih dvije bile su na margini, pa su se držale jedna uz drugu i uz majku, čije raspoloženje je ovisilo o raspoloženju oca. Bila je djevojka spremna za udaju kada se rodila njena najmlađa sestra, Šarlot, a njen otac potpuno se promijenio, nije krio oduševljenje i sve svoje slobodno vrijeme posvećivao najmlađoj kćerki. Njena braća su bila u školama, a stari vikont maksimalno privržen malenoj Šarlot, koja je izrastala u pravu ljepoticu. Ponosio se sa svojom kćerkom i rado je pokazivao svojim gostima i prijateljima, zanemarujući šepavu Ketrin i bucmastu Vivijen. Postalo je još teže kada im je majka umrla, jer joj je vrijeme za udaju prolazilo a njen otac nije poduzimao ništa po tom pitanju. Sve svoje snove i nade je polagala u ljubav budućeg supruga i konačno u dobi od dvadeset i šest je dočekala da je otac pozove u svoju radnu sobu kako bi joj predstavio mladoženju. Obukla je svoju najljepšu haljinu i posebno prilagođene cipele kako bi što ljepše hodala, no kada su se otvorila vrata, tamo nije bio mladoženja sa njenim ocem, nego sijedi starac, žutog lica i pjegave kože. Odbila je naredbu prvi put i iskusila očev bijes, nazvao ju je nesposobnom i razočarenjem, za koju je morao dati ogroman miraz da bi je uopšte udao, a ona se usuđuje odbiti. Na kraju je kao i uvijek poslušala i iz jednog pakla otišla u drugi i samo pukom srećom je u dobi od trideset postala udovicom ali njen miraz je bio prokockan pa se morala vratiti u roditeljski dom. Boljelo ju je gledati odnos njenog oca prema Šarlot, koja je sa trinaest godina već bila poznata ljepotica i njihov otac je već primao ponude za brak, a do vremena kada je napunila osamnaest mogla je da bira za kojeg vojvodu ili grofa će se udati. Lijepa i bogata mogla je imati sve što želi, pa kada je izabrala da pobjegne sa običnim pučaninom u koga se zaljubila slomila je srce njihovom ocu koji je do kraja života tugovao, a cijelu porodicu izložila ruglu i skandalu. Mrzila ju je istinski i zavidjela što je odbila poslušnost ocu i uradila ono što želi. Ketrin nikada nije mogla biti tako hrabra, pa nakon nekoliko godina ponovo je poslušala očevo naređenje i ovaj put udala se za grofa uz još bogatiji miraz, sa nadom da će roditi sina koji će joj pružiti zaštitu i ljubav do kraja života. No, rodila se Odri, a grof ubrzo umro, kao i njen otac. Imala je dovoljno novca samo zahvaljujući njenom pastorku jer je veliki dio njenog nasljedstva dat za njene miraze a njena braća su raspolagala većinom očevog bogatstva, a sada se ponovo prošlost pokušava ušunjati na vrata i njenoj kćerki i njoj oduzeti ono što im pripada. Ako bi se Hilberijevo bogatstvo podijelilo kao što oporuka nalaže, ona bi bila najviše oštećena, a ako se Gordon oženi, onda će svoj imetak ostaviti svojoj djeci, a ne sestri, kako se nadala. To nije mogla dopustiti.
