Došli smo na policiju. Pronašli smo policajca za slučajeve silovanja i sve mu ispričali kako je bilo.
-Što se dogodilo?
-Ivan je silovao Petru.
-Ivane, da li ti to priznaješ?
-Ne. Kako bih to mogao učiniti?
-Želim podići optužnicu protiv njega.
-Petra, jesi sigurna?
-Jesam. Tko zna, možda ja čak nisam jedina kojoj je to napravio.
-U redu. Napišite tužbu i nađite odvjetnika, a tebe Ivane, ćemo zadržati u pritvoru.
Sud se održao za 3 tjedna. Ja sam sve ispričala sucu kako je bilo, a i dokazi su bili na mojoj strani. Iz hotela je uzeta snimka te je tome doprinijela i moja trudnoća. Onda, usred suda, pojavila se Ivanova bivša djevojka i njena sestra. One su također potvrdile i rekle da je isto napravio i njima, ali su se bojale priznati. Ivanu je dodijeljena kazna zatvora od 3 godine, 360 sati društveno-korisnog rada za vrijeme zatvora, a nakon što izađe mora odseliti iz grada, te mi ne smije prijeći na više od 10 metara ako se sretnemo. Ja i kuma smo bile i više nego zadovoljne, kao i odvjetnica. Gospođa Relić, Ivanova majka, rekla je Ivanu da on više nije njezin sin, a meni je rekla da će mi kada rodim svaki mjesec za dijete davati 1.000 kuna.
-Stvarno nije potrebno.
-Molim te. To je najmanje što mogu u činiti za ono što ti je Ivan učinio.
-Naravno da moja klijentica prihvaća.
O da. Sada sam se sjetila. Ivan mi mora isplatiti i 10.000 kuna za nanošenje teške duševne boli i još 10.000 kuna zbog toga što sam zatrudnila. No, sada sam to ostavila iza sebe i krenula dalje. Morala sam misliti na budućnost. Nisam znala što bi učinila. Trudna sam, a imam 17 godina. Nisam još ni srednju završila. Što ću učiniti?
