Naša ljubav

Dio 6.

Probudio me je zvuk alarma. Najgori zvuk ikada.

Nisam htjela da ustanem iz kreveta, ali sam se sjetila da danas idemo na izlet. To me je natjeralo da se pokrenem.

Volim izlete. Nekako tada imam najviše zabave. Pogotovo jer se svako druži sa nekim, i ne u istoj prostoriji.

Po silnim porukama koje mi je Gabi ostavila, mogla sam da je zamislim kako nestrpljivo čeka da se ide na izlet.

Obukla sam obični majicu i trener KKku. Pošto je previše vruće, ponijela sam i kačket.
                             -------

"Da li su svi tu?"

Razrednica je kao i svaki put prebrojavanja učenike po deseti put. Kada se uvjerila da smo svi tu, uzela je neku svesku.

"O ne. Mislim da će nas staviti u parove na autobusu"

"Bolje bi bilo da smo nas dvije zajedno"

Dugo se trebamo voziti, i ne mogu da sjedim sa bilo kim drugim. Onda sam se sjetila da me može staviti da sjedim sa Larom, i više nisam bila tako uzbuđena.

"Ana ti ćeš sjediti sa..."- nisam ni shvatila da je razrednica već krenula sa razvrstavanjem, dok nije spomenula moje ime.

"Reljom"

Ukočila sam se. Ovo se ne dešava...

Dok sam ga tražila, mogla sam da vidim ostale cure kako me ljutito gledaju. Samo sam ih izignorisala.

"Mala izgleda da se opet srećemo"- na trenutak sam se prepala jer nisam vidjela gdje je. Okrenula sam se i on je onako savršen stajao ispred mene.

"Viđamo se u školi skoro svaki put"- bilo je jedino što sam mogla reći. Samo je slegnuo ramenima i otišao u autobus.

Tužno sam pogledala Gabrijelu, koja je morala sjediti sa Larom. Ne znam da li sam bolje prošla od nje ili ne.

Došla sam do sjedišta, i njegove stvari su bile bukvalno svuda.

"Khm, možeš li da pomjeriš to?"

"Ne mogu"- rekao je dok je gledao nešto na telefonu. Prevrnula sam očima.

"Kako da ja onda sjednem?!"

"Znaš ti kako"

Sada je pogledao u mene i nasmijao se onako šmekerski.

Tada sam vidjela da jedino mogu bukvalno preko njega da dođem do svog sjedišta.

"Smakni stvari ili ću reći razrednici da nas premjesti"

"A meni bi to smetalo jer?"

Nisam znala kako da odgovorim. Odlično. U najgorem trenutku ja se unervozim.

Posmatrao me je na kratko, pa je onda uzeo i premjestio svoje stvari. Iznenađeno sam ga gledala.

"Zašto si-"

"Ma hajde sjedaj"

Nasmijala sam se i napokon smjestila. Bila sam do prozora, što mi je uvijek bilo omiljeno mjesto.

"Znaš da nema ništa posebno vani"

"Nema veze. Volim da gledam kroz prozor"

"Čudna si"- rekao je dok je imao osmijeh na licu. Kako je samo savršen. Ne mogu da vjerujem da uopšte pričam sa njim kao da ga znam već dugo.

"O znam ja to"

Počeli smo se smijati i neki su nas čudno gledali. Na kratko sam vidjela kako mi se Gabrijela smije. Pogledala sam je u smislu prekiniii i nastavila sa gledam kroz prozor.