Gdje je nestao čovjek?

Budi Heroj Svog Života

Budi heroj svog života, jer život je svaki tvoj dah, svaka tvoja misao i svako tvoje djelo. Budi heroj i budi nadu među ljudima svojom blagošću i dobrotom, jer iskreno svatko može biti zao, ali rijetki ostaju dobri. Ta svakom je dano da bira svoj put i nitko ne kaže da je on lak ili jednostavan pogotovo nije prazna staza već trnovita i teška, ali upravo u tom je čar, jer sve što je lako nije ono što nas usrećuje. Npr. radite nešto i ubijate se u razmišljanju na koji način to izvesti najbolje, najljepše???? Ljuti ste kad ne ide, osjećate se grozno, ali kad završite vi ste sretni, ponosni, ushićeni. Takav je i život. Ta i u prirodi se događaju promjene s naglaskom na događaju kao radnju, jer čovjek je stvoren da radi, da stvara, da se osjeća koristan. I kad stvara čovjek se osjeća živ, a rođen je da živi. Da radi, ne da uživa u današnjem hedonizmu u kojem se rađa osjećaj pogubljenosti, osjećaj ispraznosti i osjećaj nepotrebnosti. Gledajući te nametnute slike hedonističkog stila života nameću se negativnosti koje nas miču od nas samih, jer ako samo ležite, sanjarite i tražite put da kao uživate u čemu je to uživancija. Pa se tad čovjek osjeća prazan, jer on kao nema kao netko tamo, jer on kao ne može sve to postići u životu. Ta shvatite da ste u nametnutoj zamci virtualnog svijeta u kojoj ste odijeljeni od sebe, pogubljeni u ne radu na sebi, na onom što možete, a možete. Ta stvoreni ste da možete. U svemu tome počinje se rađati osjet bezosjećajnosti, jer se čovjek time brani od povreda, a osjeća se povrijeđen, jer NEMA. Ali što to nema? Prvo je ostao bez sebe, bez svoje volje da stvara i samim tim svojevoljno isključio um, srce i dušu. To nije svrha života.

Što čini razliku?

Čovjek svojim radom osjeća se živ i ne nitko ne kaže da ne treba uživati, ali samo uživati i ne raditi nije svrha čovjeka i njegova života. Stvarajući čovjek uistinu osjeća sebe, jer u stvaranju se on upotpunjuje, dokazuje sam sebi, razmišlja, odlučuje. Ovo su sve radnje, a ne, ne radnje. Nadalje, dok čovjek razmišlja radeći tad spoznaje, jer život traži spoznaju kao komponentu potpunog čovjeka onog koji stvara odluke, onog koji razmišlja i zaključuje. Kad osjeti težinu života koliko god bilo teško i ponekad neizdržljivo ipak taj pokret za rad čovjeka vraća njemu samom te nakon odmaka spoznaje zašto mu je to u životu bilo važno. Zašto je morao proći taj put koji je jedva prošao, zašto se je to moralo dogoditi. Međutim, svi smo jedinke za sebe i ta jedinstvenost stvara lepezu ljepote života i svatko na svoj način prolazi određene težine života, ali ono što nam je isto i što bi trebalo biti isto je želja za radom, želja za spoznajom i želja za bistrinom. Ako postoje te tri želje nećete zastraniti sebi, zatvoriti srce i plakati nad sobom i postati zatvoreni neljudi, jer nama je teško što me briga za druge. To nije srž života, jer u tom stanju svijesti niste sretni ni vi, niti ljudi oko vas. Biti heroj života traži vašu predanost i onda kada vam je ponestaje. Traži pokret rada na sebi u kojem će te oprostiti sve i sebi i drugima i krenuti dalje radeći, stvarajući, htjeti živjeti. Ništa u životu nije bez uloženog truda palo s neba, jer nažalost čovjek sve manje razmišlja, traži put spoznanja i prisutnosti na stazi života, sve više luta bespućima "odmora" od života. WTF? Zar je to život? Toliko puno slobode rađa anarhiju, a samo zbog jednog jedinog razloga, jer čovjek ne spoznaje svoju svrhu. Naravno, koja je čovjekova svrha? Da radi i da stvara, da se njegov kreativni duh razvija kako bi se razvijao i on sam. Svakim novim radom čovjek mijenja sebe i daje sebi priliku biti bolji, biti sretniji, jer sreća je stanje duha, a duh stanje uma. Zato budite kreativni u nekreativnoj stvarnosti, budite sretni i radosni, jer ste tu, jer trebate sebe, jer život to ste vi. Ne netko drugi, niti netko treći već vi bolji od jučer lošiji od sutra. I neka se u vašim srcima probudi želja za rad koji vas stvara još boljima i ljepšima, još sretnijima i kreativnijima. Neka se dobro izlije na vas i neka vas prati kroz svaki životni korak.
Love you ❤️!
Irena