Gdje je nestao čovjek?

Hvala- znamo li izgovarati kako treba?

Često riječ hvala u ljudskim odnosima drugačije zvuči i drugačije se izgovara. Čudno, a mislila sam da se riječi ne mogu mijenjati. Često uopće se ne zahvalimo osobi koja nam je pomogla koja nas je podigla, jer kao to nije potrebno reći to se podrazumijeva.
Što je to što je prešućivano?
Kao prvo izgovaranje zahvalnosti donosi izgradnju osobe kojoj ste se zahvalili, jer ste pokazali da cijenite ono što je osoba napravila, a zatim ta riječ gradi i vas i vaš pogled prema toj osobi i ne može biti isto ako ste to prešutjeli. Nažalost nama se sve podrazumijeva i sve se zna, ali vjerujte ne može se znati ono što nije izrečeno, niti se može zaključiti, jer to ostaje nedorečeno, postaje kao normalno......jer nama je sve normalno. Da li je normalno?
Ta mala riječ od pet slova govori jedno cijenim te kao osobu, cijenim tvoje vrijeme koje si mi dao/la, cijenim što si tu za mene, cijenim jer si odabrao/la biti tu. Samo mala riječ može promijeniti vas, vaš pogled prema ljudima i onome što nisu dužni vama, ali ipak to rade. Nažalost svjedoci smo koliko se često međuljudski odnosi ruše upravo iz razloga nekih sebičnih oda, nesigurnosti u same sebe i svega oko nas. Često ti naši parametri koji su samo preslika odnosa prema nama kroz djetinjstvo naruše sve ono što je naš život i ono što bi on trebao značiti.
Zašto nam je teško priznati tuđi rad i/ili tuđu pomoć?
Ako smo mi izgrađeni kao osobe, ako znamo koliko vrijedimo tuđa nas vrijednost samo može graditi ne rušiti. Ako znamo da izražavanjem zahvale ili riječi hvala gradimo sebe i vodimo se na veći nivo samosvijesti što je to što nas sprječava da budemo jedni drugima ljudi?

Što čini razliku?

Ako smo se izgradili kao osobe znat ćemo da zahvaljivanjem ne umanjujemo svoj rad već naprotiv cijenimo i svoj i tuđi. Loše slike stvarnosti svaki dan donose loše vijesti i naravno to nije ono što nam daje snagu niti ćemo uz takve vrijednosti izrasti. Kad izgovarate zahvalu to znači da je vaš kulturni nivo veći, da vas ne može umanjiti tih pet slova dapače one vas čine jačima, boljima, većima tj. čine vas ljudima koji su svjesni sebe svog postojanja i svega onog što vi jeste. Izgovarati hvala pomaže vama i osobi kojoj to izgovarate. Što je tu teško? Često niti ne vidimo ono što osoba radi za nas jer je to kao normalno. Ma što je normalno? U posesivnosti mi prisvajamo osobu, čin, prisvajamo sve što nam odgovara i ne, ne vidimo tisuće sitnih stvari koje je netko za nas učinio. Ne, ne vidimo tisuće stvari koje su nama kao normalne.....pa ljudi moji normalno su različiti normativi za sve ljude. Normalno je meni da se uvijek zahvalim i pokažem koliko cijenim osobu i čin, a nekom to nije. Razmišljajte o tome koliko možemo graditi s pet slova svijet i koliko ga možemo srušiti jer smatramo da je to što je netko napravio "normalno". Siđimo s lažnih tronova osobnih nesigurnosti, hodajmo stazom života svjesni sebe, svijeta oko sebe i onoga što možemo napraviti ako samo izgovorimo riječ od pet slova i otvaramo i zatvaramo vrata rukama, a ne "guzicama".
Volim vas puno i znam da možete biti bolji i naučiti reći hvala svima onima koji se nađu na vašem putu, jer to znači da ste postali svjesni sebe i svijeta oko sebe. Gradite - ne rušite......i samo oni koji grade znaju da je s te strane ljepše biti i ljepše stajati.
Love you!❤
I. M.