Gdje je nestao čovjek?

Najljepši trenutak života

Dok se razmišljam da ovo pišem prolaze mi glavom stihovi Rajka Dujmića: "Rano jutro pola šest...." jer se radi o tom vremenu. Osobno taj trenutak "buđenja" dana ne znam da li ste doživjeli ali za mene ne postoji ljepši trenutak. Borba svjetla i tmine je nešto što ostavlja bez daha, nešto što akumulira i daje snagu, nešto što pokazuje sliku života i onog što on jest. Dok se lagano rudi zora s horizonta može se vidjeti zraka sunca u spektru boja koje stvara. Onako polako, stidljivo zraka izranja u crvenim bojama koja postupno nestaje i pretvara se u moćno svijetlo. Spektakularno....mislim da je u prirodi sve spektakularno ako samo gledamo. Ne znam da li ste to doživjeli ali ako niste što čekate? U tom trenutku smiraja dana možete osjetiti strahovito poštovanje prirode same prema sebi i cijelom svijetu. Zašto? U trenutku "rađanja" dana i njegova "gašenja" sve se stišava kao da staje kao da smirajem želi poručiti to je bitno i previše - primijeti, shvati....kao da poručuje početak i kraj strahovito su važni jer su omeđeni, jer su nepromjenjivi. Kao da kaže poštuj to, jer nema ljepšeg od rađanja i tužnijeg od "umiranja". Ta tišina koja nas okružuje navodi na razmišljanje, razmatranje, prihvaćanje, opraštanje, shvaćanje i disanje. Predivno kako nas priroda uči ako joj dopuštamo.
Što čini razliku?
Ako nikad ne ustajete rano jednom se usudite i napravite to i uživajte u trenutku koju stvara sila prirode, uživajte u trenutku u kojem možete učiti o životu i onom što on predstavlja. Ako je jak vjetar on se stišava i staje u trenutku rađanja dana isto kao i u trenutku "gašenja" ono nam poručuje poštuj rođenje i smrt kao dvije omeđnice koje imaš, jer tad sve staje. U prvom staje zbog poštovanja rođenja u drugom zbog poštovanja kraja života. U toku dana sile svijetla i tame, vjetra dižu se i donose sve i svašta a ustvari takav je i život toliko buran, vjetrovit, nepredvidiv fascinantan. Ništa ne možemo sa sigurnošću znati osim da smo se rodili i da ćemo umrijeti ostalo se slaže ovisno o tijeku života, događanja i ostalih komponenata. Onda se čovjek upita zar je išta toliko važno osim ovih dvije omeđnice koje imamo? U toj tišini možete opipati osjećanja, opipati svijet poštujući taj trenutak koji nam je dan, a vjerujte naš život i jest trenutak u kojem nas sad ima, a već sutra nema. Zato poštujte život udahnite, izdahnite i idite jer ono što sigurno znamo to je da ćemo umrijeti......onda zar trebamo mrtvi živjeti ili živjeti zato što je to lijepo iako ponekad ne da nije lako nego je preteško. Sve ostalo mržnje, apatije, nepoštovanja i xy drugih osjećanja odbacite jer prekratko živimo da bi sami sebi još dodatno skraćivali život. Ako se do sad niste ustali rano napravite to i vidite što vam govori sila prirode. Zaista vam želim da uživate u najljepšim trenutcima života.
Love you!❤
I. M.