Gdje je nestao čovjek?

Ljudsko srce

"Ljudskom srcu uvijek nešto treba" - kako kaže Petar Preradović i u pravu je.
A da li zaista treba ili treba zbog narušenog sklada između čovjeka i prirode. Ljudsko srce nije pretjerano zahtjevno ako čovjek poznaje put do svoga mira. Mir čovjeku daje zadovoljstvo, ispunjenost i ljubav, ali ako ljudsko srce ne spozna mir koji mu treba da bi komuniciralo na prirodan način te tako imalo skladnost u svom biću i prirodi tada nezadovoljstvo tumara ulicama njegove nutrine i traži sve više i više i nikad mu nije dosta. Ono nije "prokleto" kako ljudi vole reći već je ono uznemireno i uplašeno. Srce uvijek priča i ta njegova priča jest ispravna samo ljudi ne slušaju i srce postaje nesretno gubeći volju za pričanjem. Srce osjeća i zna prepoznati ono što naše oči i um ne vide. Ono što ljudsko srce može dati i napraviti ako mu omogućimo mir je ispunjenje nas samih, jer ono kuca upravo u nama. " Zadovoljno nikad posve nije" - pa kako jadno može biti zadovoljno kad mu ne dajemo na važnosti u onoj mjeri koja mu uistinu pripada, a i ne dajemo mu potrebni mir. Ne slušamo ga, ne slijedimo niti mu dopuštamo da nas vodi kroz život uz mudrost koju on poznaje, jer je osjeća i čuje. Već slušamo svoj ego koji se diže i iznad nas samih te narcisoidno narušava sklad u nama. Ono ne zna što srce zna, ego je prazan, ali i potreban i ne u prevelikim dozama. Srce se raduje životu i voli život i sve što taj život stvara, ali mi slušamo svoje želje koje nisu u skladu sa životom niti ljudskim zakonima, a ni s prirodom.
Zaključak:
Život i jest manifest rada našeg srca, jer kad gledate na ekranu rad srca ono ide gore, dolje neprekidno isto kao život koji je pun uspona i padova koji je upravo i satkan zbog tog da učimo uvijek nešto novo, da spoznajemo, gradimo, stvaramo i ne prestajemo. Ako prestanemo znači da ni ne živimo, a mislim da smo zbog tog tu da živimo, dišemo. Slušajte srce, jer ono nas najbolje čuva od svega.

I. M. ❤