Toskana,ti i ja 2

12 dio

7 godina kasnije

Elena P. O. V.

Vrijeme je tako brzo prošlo,možda čak i prebrzo. Nakon mog odlaska iz Italije sve se promjenilo,ja sam se promjenila. Kada sam došla u London bila sam izvan sebe. Bila sam prazna iznutra,osjećala sam se previše hladno i nadala sam se svome kraju. Nisam mogla ni zamisliti da ću ponovo moći zavoljeti bilo koga nakon svih događaja u mome životu. I tačno onoga dana kada sam prvi put zakoračila ulicama Londona sa mislima da okončam svoj život upoznala sam njega. Sjedila sam na klupi i tupo sam gledala u rijeku,imala sam previše crnih misli i sve me vodilo na dno. Tačno u trenutku kada sam ustala da se bacim zaustavio me nečiji glas. Okrenula sam se i ugledala sam muškarca plavih očiju i bronzane kose. Uspio je da me nagovori da odustanem od mog nauma i govorio je koliko je moj život bitan.Bio je to potpuni stranac,ali spasio me. Taj dan sam saznala da živi pored mene i od tada smo se viđali svaki dan. Postali smo najbolji prijatelji,pomogao mi je da prevaziđem sve i da izbacim sve crne misli iz glave. Stariji je od mene skoro pa godinu,nikad ne bih pomislila. Kako je vrijeme odmicalo sve više sam shvatala da se zaljubljujem u njega i da je ovo sigurno nešto što će potrajati. Trebalo mi je dugo vremena da sakupim hrabrosti da mu priznam i tada je on meni priznao. I evo nas sada sedam godina kasnije smo idalje zajedno,prije tri godine tačno na ovaj dan me zaprosio na jednom od najljepših mjesta u Škotskoj. Kroz svo to vrijeme uspjela sam da završin fakultet,zaposlim se i postanem jedna od najcjenjenijih umjetnika u Evropi ,a i šire. Život mi se posložio sam od sebe i ovo nije moglo biti bolje. Jutros sam otišla u galeriju,sinoć smo imali posljednju izložbu ove godine. Aron i ja smo sve organizovali i sve je bilo savršeno. Došla sam kući mrtva umorna,ostavila sam kaput,torbu i cipele i sjela sam da se odmorim. Uskoro sam oko svojih ramena osjetila nečije ruke i poljubac u obraz.

- Arone,stigao si. Zakrenula sam glavu prema njemu i pratila sam negove korake dok je sjedao pored mene.

- Imam iznenađenje za tebe. Nasmješio se i izvukao je nekakvu kovertu iz svoga kaputa. Zbunjeno sam ga pogledala i uzela sam kovertu u ruke.

- Šta je unutra? Sada sam bila u potpunosti zbunjena.

- Otvori pa ćeš saznati. Polako sam je otvorila i paralisala sam se na trenutak.

- Karte za Toskanu. Rekla sam sa drhtavicom u glasu.

- Šta je bilo? Ne sviđa ti se? Zabrinuto me pogledao dok sam ja pokušavala da nabacim smješak,ali teško.

- Ma ne samo... Previše uspomena mi je u sjećanju od tamo i ne znam. Jednostavno čudan je osjećaj. Prišao je i zagrlio me.

- Možda je baš sad najbolje vrijeme da se suprostaviš svojim strahovima i demonima. Mazio mi je kosu i pokušavao me smiriti. Više mi se čini da je moj zaručnik zapravo moj psihijatar.

- U pravu si,trebala bih.

- Onda.. Idemo li?

- Da. Opustila sam se u njegovom zagrljaju i tako sam zaspala.

Pet dana kasnije

Vukli smo kofere za sobom i bukvalno smo jurili kroz aerodrom. Hvala Bogu stigli smo tačno na vrijeme i smjestili smo se na svoja mjesta. Nikome nisam ništa javljala neka ipak bude iznenađenje. Let je trajao nekoliko sati koje sam naravno prespavala. Aron je bio srećan jer će napokon upoznati moje roditelje i ostalu širu i užu porodicu. Nisam znala kako će oni reagovati na njega,ali me nije ni zanimalo jer jedanput su mi uništili život,a sada bome neće. Taksijem smo došli pred kuću mojih roditelja,toliko uspomena ovdje počiva. Postala sam skeptična čim smo kročili u dvorište,a tek kad smo došli pred vrata,nervoza me pojela. Pozvonila sam i vrata nam je otvorila moja majka koja je izgledala potpuno isto kao i prije sedam godina. Odmah sam joj se bacila u zagrljaj i nisam mogla da opišem taj osjećaj. Majka može biti bilo kakva,ali majka je majka. Pozdravila se i sa Aronom i pustila nas je u kuću. Promjena interjera je bila vidljiva,zapravo sve je potpuno drugačije.

- Elena dušo,zašto nisi javila da dolaziš.

- Bilo je iznenada i nisam htjela da vam pokvarim iznenađenje. Nasmješila se i pozvala nas je da sjednemo sa njom. Ispričala mi je šta se sve dešavalo dok me nije bilo ,ali nije spominjala jednu određenu osobu. Osjećala sam se tako prijatno sve dok u kuću nije ušao moj otac.

- Elena? Zbunjeno je gledao u mene i Arona. Polako mi je prilazio i bila sam pomalo preplašena,a tada me zagrlio.

- Zašto nisi javila da dolaziš i.. Odmakao se i sa osmjehom je pogledao u Arona.

- .. Da dovodiš prijatelja. Bio je nasmješen sve dok nisam izgovorila sljedeće riječi.

- Zaručnik zapravo. Na trenutak je zastao i tek sad sam bila prestrašena.

- Pa dobrodošao u porodicu. Uz ove riječi ga je još i zagrlio. Okej,ovome se nisam nadala,više sam zamišljala krvavi sukob i scenarije slične tome.

- Ovo treba da se proslavi i to odmah večeras. I tako je otišao da pozove sve prijatelje koje može i da sve pripremi. Možda baš sada slijedi ono čega sam se najviše plašila. Susret sa prošlošću mi je sve bliži.

......