Zauvijek ti

6.Dio

Raspremam kofer u svojoj novoj sobi, dok mi pogled bježi prema prozoru s kojeg imam prekrasan pogled na more.Nasmijem se sama sebi dok se prisjećam kako sam maštala o ovome,o nekom drugom životu dok sam sjedila na staroj verandi i gledala u zvijezde.Koliko me puta baka budila iz mojih snova pripremajući me za stvarnost.Prije tri godine,briga za baku preuzela je mjesto nad snovima.Možda je sada doslo vrijeme da proživim svoju mladost.

-Leila idemo večeras vani.-Tajana se naslanja na vrata dok me promatra.
-Mislila sam pogledati po oglasnicima,moram naći posao.-nasmijem se dok prazan kofer stavljam pod krevet.
-To ćeš moći i sutra.Večeras izlazimo.-Nasmijem se i slegnem ramenima.
-Vidjeti ćeš,super ćemo se provesti.-gleda u mene i diže svoju lijevu obrvu.

Ulazimo u najpoznatiji klub u gradu.Dok čekamo piće razgledam oko sebe i divim se izgledu interijera.Zadivljeno gledam plesačice koje tako vješto izvode plesne pokrete.Disko glazba struji kroz mene dok se u meni budi želja za plesom i dobrim provodom.Večeras ću se zabaviti a sutra ću misliti na posao i buducnost-u mislima obećam sama sebi.

-Idemo plesati.-povlačim Tajanu na plesni podij.
U ritmu glazbe uvijam svoje tijelo i osjećam se,po prvi put,slobodno.Večeras sam skinula teret sa svojih leđa i prigrlila svoju mladost.
Večeras uzimam od života sve ono što sam propustila.

Na povratku srećemo Tajanine kolege sa faxa te ostajemo za njihovim stolom.
-Nova si u gradu?-pita me dečko,duže plave kose,mislim da se zove Tim.
-Da,jučer sam stigla.
-Sviđa li ti se ovdje?-približio se uz mene i osjećam se nelagodno
-Da,lijepo je.-govorim dok se odmičem od njega.
-Hoćemo li kući?-Tajana me pita i izvlači iz neugodne situacije.
-Može.-oblacim jaknu i pozdravljam se sa ekipom.Tim mi kaže da se nada da ćemo se još koji puta sresti.Nasmijem se na to.

Sama sam u stanu,zadubljena u oglasnik.Moram što prije pronaći posao.Ujak mi je dao nešto novaca kada sam krenula na put,ali to mi ne može vječno trajati.
Zaokruzim par oglasa za koja smatram da postoji mogućnost da me prime i odlučim danas otici vidjeti ima li slobodnih mjesta.
Prvo se odlučim za restoran na plaži,koji mi je i najbliži .Tu kad bih dobila posao bilo bi mi najbolje,jer bih mogla ići pjeske.Ne bih imala dodatnih troškova za kartu.

Prilazim šanku dok mi se konobar osmjehuje.
-Dobar dan.-pozdravljam konobara sa pristojnim osmijehom na licu.Tko zna,mozda je on i vlasnik.
-Dobar dan.Izvolite?-nasmijano me gleda.
-Vidjela sam oglas da tražite konobare,nadam se da mjesto jos nije popunjeno.-nasmijano mu govorim.

-Nije popunjeno.Gazda ce doći kroz nekih pola sata,pa možete s njim razgovarati.Hoćete li nešto popiti dok čekate?
-Moze kava,hvala vam.
Dok čekam kavu,pošaljem ujaku poruku da sam dobro.Znam da se brine za mene.

-Ja sam Robi.-konobar mi pruza ruku.
-Leila,drago mi je.Rukujem se s njim,čini mi se kao dobar dečko.
-Nisi odavdje?Mogu li te zvati Lila?-pita me dok posprema čaše iz perilice.
-Ovdje sam tek par dana i možeš me zvati Lila.-nasmijem se dok uzimam kavu.
-Nadam se da ćeš dobiti posao,mislim da bi se dobro uklopila.
-Vidjet ćemo.
-Evo gazde.Sretno s njim.-namigne mi i ode u kuhinju.

Okrećem se prema ulazu i promatram zgodnog muškarca,obučenog u odijelo kako izlazi iz auta i razgovara na mob.
Nadam se da to nije gazda,jer ne izgleda raspoložen za razgovor.
Robi izlazi iz kuhinje i u tom momentu cujem otvaranje ulaznih vrata.

-Gazda,ovo je Leila,došla je na razgovor za posao.-Robi mu govori dok se gazda i ja gledamo u ogledalu iza Robijevih ledja.
Ustajem sa stolice te se predstavljam gazdi.
-Ja sam Izak Pint,drago mi Vas je upoznati Leila.
Gledamo jedno u drugo dok se rukujemo i osjećam kako mi obrazi rumene.Promatra me očima boje zvjezdane noći dok mu se na punim usnama nazire osmijeh.

Pušta moju ruku i pita me da sjednemo za stol i razgovaramo o poslu.Slijedim ga do stola,nervozna koliko zbog razgovora,toliko i zbog utjecaja kojeg je ostavio na mene.

-Leila,imate li iskustva u ovome poslu?
-Nemam.-govorim svjesna da nakon ovoga neću dobiti posao.Za ovaj restoran sigurno treba iskustvo.
-Što znaš raditi?-pita me dok stavlja desnu ruku na stol i lupka olovkom po stolu.Nadam se da ce ovo nadjačati udarce mog srca.

-Nemam nikakvog radnog iskustva.Zavrsila sam medicinsku školu,i išla na satove plesa.
-Znaš plesati?-sad me pogleda sa zanimanjem.
-Da,znam.-nasmijem se dok se prisjećam koliko volim plesati.
-Dat ću ti priliku da radiš u restoranu.Nadam se da ćeš se uklopiti i shvatiti kako sve funkcionira.
-Hvala vam gospodine.-nasmijem se od srca.
Kad mogu početi?
-Mozeš doći ujutro.Dogovori se sa Robijem oko smijena.Za početak,volio bih da budeš s njim u smjeni i da te nauči kako ovaj posao funkcionira.
-U redu gospodine.

Dogovorimo se oko plaće,godišnjeg i slobodnih dana.Radi se u smjenama i imati ću jedan dan u tjednu slobodan,te svaki četvrti vikend u mjesecu.

-Našla sam posao.-s ulaznih vrata govorim Tajani.
-Super,gdje?-dovikuje mi iz sobe.
-U restoranu Pinter.
-Zaposlila si se kod Izaka Pinta?-iznenadjeno me gleda.
-Da.
-Imala si sreće,kod njega je teško dobiti posao.
-Vidjet ćemo hoću li ostati.Znam da nemam
iskustva u tom poslu al trudit ću se da zadovoljim njegove uvjete.