Zauvijek ti

8.Dio

Leila

Ulazimo u klub željne dobrog provoda.Večeras slavimo moje zapošljenje.Sutra mi je prvi radni dan u restoranu i imam dobar osjećaj u vezi posla.Naučila sam raditi,neće mi to biti problem.Kroz gužvu se probijamo do šanka i netko me hvata za ruku.Okrećem se i gledam se u oči s Tiborom.

-Leila,ne mogu vjerovati da se ponovno srećemo.-nasmijano lice primiče do mog uha dok mi govori.
-Lijepo je ponovno te vidjeti.-pristojno mu kažem i izvlačim ruku iz njegovog stiska.

Tajana se pozdravlja s njim.Znam da joj se svidio prošli puta,kad smo se sreli.
-Što ti radiš ovdje?-Tijana će umiljatim glasom.
-Živim ovdje.Cure,tu sam sa bratom,pridružite nam se.-ja ne bih,ali Tajana prihvaća njegov poziv.Pratimo ga do drugog šanka,mada bih sad najradije išla kući.Nisam raspoložena za muško društvo.

Zaustavljamo se,gledam u leđa mišićavog muškarca u jeans hlačama i uskoj crnoj majici.Zar su svi dečki u ovome gradu ovako zgodni?-razmišljam sama u sebi.

-Ovo su Tajana i Leila.-Tibor nas predstavlja tipu za šankom,koji se okreće prema nama.Gledam se u oči sa Izakom Pintom,mojim šefom .Osjećam kako se crvenim dok kroz mene prolaze trnci.Boze,kako je lijep.-pomislim dok mi se pogled spušta do njegovih usana.

Rukuje sa sa Tajanom,dok ja pokušavam doći sebi.Sama sebi govorim da je on moj šef,ne bi trebao imati ovakav utjecaj na mene.

-Večer gospodine Pint.-pružam ruku dok pokušavam ostati smirena.Zadržava moju ruku i osjetim kako mi palcem njezno prelazi preko ruke.
-Večer Leila.-njegov muževan glas struji kroz mene.
-Cure,što ćete popiti?-Tiborov glas vraća me u stvarnost.
-Može mineralna.-kažem dok izbjegavam Izakov pogled.
-Ne piješ alkohol?-Tibor se okreće prema meni.
-Samo u rijetkim prilikama.-kazem kroz smijeh.
-Večeras je posebna prilika.Riki,cure će naš koktel.-Izak se ubacuje i govori konobaru.
-To je koktel koji samo možete ovdje popiti.-Tibor nam objašnjava .-To je tajni Izakov recept,koji znaju samo on i Riki.
-Ok.Hvala vam gospodine Pint.-pogledam u njega.
-Leila,zovi me Izak.-njegov osmijeh počeo me opuštati,nakon prvotnog šoka.
-U redu Izak.-nasmijem se dok promatram konobara kako nam donosi koktele.Izak uzima čašu i dodaje mi.
-Probaj Leila.
Otpijam gutljaj i uživam u okusu koktela.Ovako nešto još nisam probala.
Pogledam u Izaka koji gleda u moje usne.Od nervoze podjem grickati donju usnu.
-Nemoj to raditi Leila.-kaže mi dubokim glasom.
-Idemo plesati.-Tajana prekida naš trenutak i povlači me prema plesnom podiju.
Dok plešem zaboravljam na sve.Opuštam se,zaboravljajući na vrijeme.Tibor prilazi Tajani s leđa te njih dvoje nastave plesati.Odlazim na toalet te se vraćam do šanka.Izak nije tu.Sjednem na šankovsku stolicu i provjeravam svoj mobitel.Imam dvije poruke od Darke,koje odmah obrišem.-Darko hoćeš li me već jednom pustiti na miru?-naglas kazem dok spremam mobitel u torbu.
-Tko je Darko?-Izakov glas me prene.
-Nitko važan .-nasmijem se.
-Nadam se da je tako.-promatra me dok stišće vilicu.
-Idem po Tajanu,moram ići ,inače ću zakasniti prvi dan na posao.-nasmijem se dok promatram kako se njegovim licem širi osmijeh.
-Hvala Vam na piću.Dovidjenja.-oblačim kaput i okrećem se od njega.

-Ne mogu vjerovati da smo srele Tibora.-Tajana govori dok ulazimo u stan.
-Svijet je mali.-nasmijem se misleći na Izaka.Tko bi rekao da je Tiborov brat moj šef.
Šteta što mi je šef.-pomislim dok me neka tuga obuzima.

Ulazim u restoran i idem prema šanku.Robi me nasmijano gleda.
-Drago mi je što te gazda zaposlio.
-I meni,vjeruj mi.
-Dodji da ti pokažem gdje ćeš ostaviti svoje stvari.Pratim ga do sobe sa ormarićima.
Prvi radni dan mi prolazi pokušavajući zapamtiti sve što mi Robi govori.Glava mi je puna informacija,i pitam se hoću li ikada sve ovo naučiti.Sad shvaćam da ovaj posao nije lagan.
-Zar se ne može sve vino piti iz iste čaše?pitam Robija dok po,cini mi se,stoti put ponavljam koja je čaša za koje vino.
-Ne može Lila.-smije se dok ja gledam u čaše.
Za danas sam završila i spremam se za ići.Moram otići kupiti par bijelih košulja i crnih hlača i suknjih do koljena za posao.Na ovaj trošak nisam računala.Izlazim iz restorana,zadubljena u svoje misli.Računam koliko novaca imam na raspolaganju.Nadam se da ću proći probni rok,jer svu ušteđevinu moram uložiti u garderobu.Od današnjeg stresa,moje kočnice popuštaju i suze mi kliznuše niz lice.
Šetam po plaži da se malo smirim.Hladni vjetar godi mom umornom tijelu.Sjedim na plaži dok promatram kako se sumrak spušta.Pustim suzama da ovladaju nad mnom.Svaki put kad pomislim da me napkon krenulo u životu,nesto se ispriječi da mi da do znanja da sam sirota romkinja.
Izgubljena u vremenu i svojim mislima, ne primjećujem da je pao mrak.
-Leila je li sve u redu?-Izak sjeda do mene.
-Da,sve je u redu.Hvala na pitanju.-plačnim glasom mu kažem .
-Jesi li to plakala?-rukom me uzima za lice i okreće prema sebi.
-Nije ništa.Ustajem da krenem.
-Leila,što je bilo?-osjetim mu zabrinutost u glasu.
Nasmijem se i samo odmahnem glavom.
-Dodji ovamo.-povlači me u zagrljaj.Toplina njegovog tijela mi godi.Sviđa mi se kako se osjećam u njegovom zagrljaju.
-Nemoj biti tužna,djevojčice moja.-šapuće mi nježnim glasom.
Podignem pogled prema njemu i odmahnem glavom.-Ne,ovo nije u redu.-izvučem se iz njegovog zagrljaja i krenem prema stanu,dok mi srce hoće iskočiti iz grudi.

Mjesec dana radim u restoranu i polako sve dolazi na svoje mjesto.Više manje sve sam savladala,jos mi nedostaju neke finese,kako Robi kaze.Robi mi je postao dobar prijatelj.Svaki dan sam s njim i drago mi je da se dobro slažemo .Izaka nisam vidjela od one noći kada sam otisla od njega.On je moj šef,i ne želim zbog afere izgubiti posao.Svaku večer sam zaspala misleći na njega.Izak je zauzeo Darkino mjesto.Sve manje i manje mislim na njega.
Večeras se u restoranu održava dobrotvorna zabava.Nagovorila sam Robija da radim za šankom.Nisam još sigurna u sebe da poslužujem toliki broj ljudi.Želim lijepo izgledati te svoju dugu,kovrdžavu kosu ispeglam te lagano uvijem.Oblačim bijelu košulju,crnu suknju visokog struka,te cipele s potpeticom.Sviđa mi se moj izgled.Robi mi je rekao da večeras moramo biti posebno sređeni.Valjda će ovo zadovoljiti njegove kriterije.
Ulazim na stražnji ulaz u restoran i idem ostaviti svoje stvari.U restoranu i za šankom su svi zaposlenici.
-Opaa mala.-Robi mi prilazi i ljubi me u obraz.
-Da nisam oženjen definitivno bih te bario.-Nasmijemo se svi na njegov komentar.
-Halllo ja sam ovdje.-Emili,Robijeva supruga se javlja.Zezamo se još neko vrijeme i zatim počinjemo raditi.
Među prvim gostima došao je Tibor.Sjedi za šankom i ispituje me o Tajani.Njih dvoje nesto petljaju ali još nisu prohodali.
Nakon nekog vremena restoran je pun dama u skupim haljinama i gospode u odijelima.
Izak dolazi među zadnjima.Pogledamo se i samo mi kimne glavom.
Nakon nekog vremena glazba postaje življa i atmosfera postaje vesela.
Vrijeme mi je za pauzu i izlazim na stražnji dio restorana sa kavom u ruci.
Sjedim vani i uživam u prohladnoj rano proljetnoj noci.Vjetar mi udara u lice i uživam u tome.
Vraćam se u restoran te vidim kako zanosna crvenokosa ide prema Izaku i ljubi ga.Okrenem se od njih dok mi tuga srce obavija.