Zauvijek ti

13.Dio

Izak

Zalupim sobnim vratima dok bijes kola u meni.Ne mogu potisnuti sjećanja koja su probudile Leiline riječi.Sjećanja koja me godinama progone i koja zelim zaboraviti.Ne mogu dopustiti da upravljaju mojim zivotom iako svako malo posrćem na njih.Sve bih dao za Leilu,samo da me nikada ne pita za moju prošlost.

Hodam po kuci pokušavajući staviti bijes pod kontrolu.Na kraju,skačem u bazen puštajući hladnoj vodi da smiri moju uzavrelu krv.Plivam kao da će voda saprati sve moje probleme.Ne znam što ću reći Leili,ne mogu joj reći istinu a ne zelim joj ni lagati,nije to zasluzila.Ona je jedna dobra duša,baklja svjetlosti u mom tmurnom zivotu.Ona je moja budućnost koju sam ostavio da lezi u mom krevetu dok se pokušavam sabrati i potisnuti sjecanja koja godinama pokusavam zaboraviti.
Izlazim iz bazena,obrisem se i krenem prema sobi.Zelim je zagrliti,reci joj koliko je trebam.Za ovo kratko vrijeme,postala je moj cijeli svijet,moja radost.
Na stepeništu srećem Leilu,potpuno obučenu.
-Djevojčice gdje si krenula?-pružam ruku da joj dodirnem lice,ali ona se odmiče od mene.
-Idem do stana.
-Danas i sutra si slobodna.Dogovorili smo se da ćeš vikend provesti sa mnom.
-Znam.Samo mislim da je bolje da odem.
-Ostani,molim te.-naslonim čelo na njeno a rukama je privučem uz sebe.
-Prvo se smiri pa ćemo razgovarati.-
-Nemoj ići,ostani.-trebam je kao nikad do sada.

-Možeš li obećati da više nikada nećeš vikati na mene?-izvlači se iz mog zagrljaja i gleda me kao da me proučava.
-Mogu ti obećati da ću se truditi da ne izgubim kontrolu.-rukom prolazim kroz kosu,nešto što radim kad sam nervozan.
-U redu.-prođe pored mene i ide prema izlaznim vratima.
-Leila,čekaj.-zaustavim je skoro kod izlaza.
-Nemoj plakati djevojčice.-obrišem suze sa njenog lica.
-Dajem ti obećanje da više neću vikati na tebe.Nemoj otići od mene.-spuštam nježan poljubac na njene usne.

-Moramo razgovarati.-prošapće.
-Idemo u kuhinju doručkovati i razgovarati.-uzimam je za ruku i vodim prema kuhinji.

U tišini jedemo,zapravo igramo sa hranom.Ne znam sto bih joj rekao.Prvi put u životu osjećam se izgubljeno.Ne nalazim rijeci kojima bih objasnio kako se osjećam.
-Leila,oprosti.-uzimam je za ruku i njezno milujem.
-U redu je.-razvuče usnice u lagani osmijeh.
-Zelim da znas da mi je zao.
-Razumijem te.Ako ne zelis razgovarati o tome,nema veze.Čekat ću dok budeš spreman.
-Hvala ti.
-Izak,samo da znas,ne mogu podnijeti da vičeš na mene.Znam da sam ciganskog roda,ali i ja zaslužujem poštovanje.
-Leila nikad,nikad nisam pomislio da manje vrijedis.Shvati curice da si ti za mene najvrijednije što imam u zivotu.

Ulazimo u klub i kroz gužvu se probijamo do Tajane i Tibora.Planirao sam vecer provesti u krevetu s Leilom,al na moju zalost,morao sam se veceras pojaviti u klubu.
-Brzo ću se vratiti.-kazem Leili i zaputim se u ured.Moram provjeriti papire,Riki me nazvao i rekao da neke isporuke nisu kako treba.
Iz svog naslonjača pogledom pratim svoju curu,koja je u separeu ostala sama,dok Tibor i Tajana plešu.
Svako malo pogledam prema laptopu ne mogu se posvetiti poslu dok je ona sama i nezaštićena.
Odlučim otići po nju i dovesti je ovdje.
-Lijepo ti je ovdje.-kaze dok pogledom prati ekrane i što se događa u klubu.
-Vidim da si me stalno promatrao.-pogled joj se zaustavi na mom laptopu,i gleda u sad prazan separe.
Nasmijem se i poljubim je u vrat.
-Volim te gledati.-kažem joj dok rukom povlačim njenu haljinu.
Uživam u njoj,u tome da je mogu zvati mojom.