Zauvijek ti

20.Dio

Leila

Izak stoji ispred mene obasjan mjesečinom koja se odbija od površinu mora.Na njegovom licu primjetim da je šokiran što je me vidi.
Kad sam krenula na trčanje nisam mislila doći ovdje,ali jednostavno sam ovdje završila. Sjela sam na mjesto koje sam od prvog dana zavoljela i uživala u tišini i mirisu mora.Sve do sada bila sam ispunjena mirom,ali susret sa Izakom izazvao je nemir u meni.Gledamo jedno u drugo i nista ne govorimo.Od ljubavnika postali smo dva stranca.Sekunde traju kao vječnost dok se na Izakovom licu pojavljuje osmijeh i oči mu zasjaje onim posebnim sjajom.Pamtim taj sjaj vrlo dobro,noćima sam ih prizivala iz sjećanja i u mašti uživala u njima.Pamtim sve u vezi njega.On je bio osoba koja, iako nije bila uz mene,je utjecala na moj život posljednjih godina.

-Leila...- zvuk njegovog glasa izazove neobično strujanje niz moje tijelo.I dalje gledam očarao u njegove oči dok pokušavam doći k sebi od šoka.
Koliko god sam mislila da sam spremna na susret sa njim,sad vidim da sam se prevarila.Sama njegova pojava vraća me u neka prošla vremena a čuti kako izgovara moje ime je previše za moje osjećaje.
Postajem svjesna situacije u kojoj sam se našla. Ne mogu mu dozvoliti da mi se približi, ne mogu radi jednog susreta zaboraviti sve što je bilo.
Gledam u njega te Ustajem i odlazim.
-Djevojčice,molim te,stani.-čujem ga kako govori dok se udaljavam od njega.
Na trenutak zastanem,kad sam čula kako me doziva.Mislila sam da nikad neću čuti kako me zove djevojčice.
Borim se sama sa sobom da se ne okrenem prema njemu,da ga pogledam,da se nasmijem.Borim se da ne pokleknem, jer me nije zaslužio.
Ma koliko da sam mislila da sam spremna na susret s njim, sad shvaćam da nisam i da mozda nikad neću biti.

Ulazim u sobu i odmah idem pod tuš da isperem ovaj nemir sa sebe. Dugo stojim pod hladnim tušem prisjećaju se događaja u hotelu prije sedam godina.Boli me i sada jednakim intenzitetom kao i onda.Dva različita muškarca za koje sam mislila da im je stalo do mene, varali su me sa istom ženom.
Natalija.Oba puta ona.Mala bogata gospodska cura.
Nije mi žao zbog Darke, on je bio dječja zaluđenost, ali mi je žao zbog Izaka.On je bio netko poseban u mom životu,netko koga i sada vučem za sobom.Muškarac kojeg ni nakon sedam godina nisam pustila od sebe.
Mislila sam da jesam,da je vrijeme učinilo svoje,ali sada shvaćam da sam zavaravala samu sebe.
Utonula sam u san sa suzama u očima i boli u srcu.

Ujutro ustajem spremna za novi dan sa Tatjanom.Danas je posljednja proba vjenčanice.
Za vrijeme doručka nam pravi plan za cijeli dan.
-Poslije idemo do cvjećare da još jednom pogledam sve cvijeće i nijanse koje sam izabrala. Svijetlo roza i bijela biti će u vjenčanom buketu, a za stolove sam još dodala svijetlu nijansu ljubičaste.
Ne znam hoće li biti monotono ili da dodam jos neku boju? - završava pitanje dok uzima prepečeni tost i maže puterom.
-Meni se čini lijepo tako kako jest. - otpijam gutljaj čaja dok razmišljam kako da joj kažem za sinoćni susret.
-Tajana, sinoć kad sam išla na trčanje srela sam Izaka. - kazem, pokušavajući izgledati hladno.
-I? - podiže obrve i čeka da nastavim.
-Bila sam na onom mjestu na plazi,u blizini njegovog restorana.
Ne znam zašto sam otišla tamo,valjda sam duboko u srcu željela to.Ne znam,kao da su me noge same tamo odvele.-slegnem ramenima.
-Jeste li razgovarali?
-Nismo.Otišla sam od njega.Nas dvoje nemamo jedno drugom što reći.
-Leila,ja koliko znam on nije imao nikoga poslije tebe.Nismo ga ni Tibor ni ja vidjeli sa nekom ženom.
-Nemoguće da nije nikoga imao,kad me prevario onu noć.Da sam mu išta vrijedila,ne bi doveo Nataliju u našu sobu.

-Leila on uvijek tvrdi da te nije prevario i ti to znas.Već sam ti rekla.
-Zašto mi nije ništa rekao tu večer,zašto me nije zadržao uz sebe?Tajana on je samo gledao u mene,praznog pogleda.Molila sam ga da nešto kaže, nadala sam se da mu vrijedim više, al ja sam mu samo bila redovan sex.-brišem suze dok se pokušavam smiriti.
-Sinoć se vratilo sve što sam godinama potiskivala u sebi,i sreća i ljubav i izdaja.

-Možda bi mu sada trebala pružiti priliku za razgovor i riješiti to.Otidji na večeru s njim,razgovarajte i odlučite hoćete li krenuti ponovno ili ćete jedno drugo ostaviti u uspomenama.Al ako odlučite da za vas nema budućnosti,potrudi se pronaći nekoga.Nemoj biti ljuštura koja zivi samo da bi dočekala smrt.
Ubaci malo boje u svoj život, jer na kraju moći ćeš samo žaliti za protraćenim zivotim, ili ćes ga zivjeti tako da ga se u starim danima sa osmijehom sjećaš.

-Moj zivot je obojan.-brzopleto kazem.
-Kad si zadnji put izašla?Kad si zadnji put imala nekog dečka?-Tajana hladno nabraja,dok meni pomalo dolazi zlo od ovoga razgovora.

-Pa znas da nisam imala vremena za dečke i veze.Morala sam završit fakultet-branim se.
-Već više od godine radiš,imaš odličan posao,sto te sad spriječava?Zapravo Leila,tko te sad spriječava?-gleda u mene onim svojim pogledom od kojeg se osjećam kao mala djevojčica.

Razmišljam o njenom pitanju.Tajana je u pravu.Zatvorila sam svoje srce za sve druge radi nekoga tko se samo igrao sa njim.

-Nitko.-kažem a u dubini srca se pitam je li to istina.
-Znaš da ti zelim samo najbolje.-Tajana mi prilazi i zagrli me.
-Znam i hvala ti na tome.

Više nismo spominjale Izaka iako sam cijeli dan razmišljala o njezinim riječima.Znam da je u pravu,ali ja ne mogu nekoga pustiti blizu sebe,ne mogu opet biti prevarena.Vjerujem da ću nekada u zivotu pronaći svoju srodnu dušu,nekoga tko će voljeti mene sa svim mojim manama i vrlinama.Negdje na svijetu postoji osoba kojoj sam i ja srodna duša i koja čeka pravi trenutak da se pronađemo.