OPASNA MAFIJA

Sedamdeset i deveto poglavlje

Bio sam ušoku, nisam se mogao pomaknuti, svaki mišić u tjelu mi se grčio, boljelo je toliko jako da sam se srušio na krevet.
Ležao sam nepomično i zaspao

Probudio sam se oko 4 sata u jutro i odlučio Lanu odvesti u bolnicu jer ona to očito ne želi a sada nije vrjeme da bude beba i da bude tvrdoglava.
Znao sam da razgovorom ništa neću postići.

(Rješiti ću to na svoj način!)

Uzeo sam krpu i lagano ju namočio s otopinom za omamljivanje.
Došao sam na hodnik a krpu stavio u drugu šaku te nju stavio iza leđa. Ušao sam unutra i pogledao ju ležala je na krevetu.

Ja: "Reci.."

Prije nego što sam išta rekao pripremio sam krpu, sjeo sam na krevet i u sekundi joj stavio krpu na usta, pokušala se otimati ali nije uspjela.

(Nemoj mi zamjeriti ovo radim za tvoje dobro, ne znam što će misliti da sam joj htio napraviti ali kamere sve snimaju i sve ali sve je snimljeno, imam dokaze. )

Ostavio sam ju u sobi i otišao u kontrolnu sobu i uzeo kazetu vratio sam se gore i zaključao ju u ladicu.
Uzeo sam Lanu u naručje i kao luđak vozio do bolnice.
Kada smo došli rekao sam njezinom doktoru što sam napravio i zašto. Nije bio ljut imao sam osječaj da vidi moju zabrnutost.

Par sati kasnije doktor je izašao, čekali su da se opravi od etera i onda su ju stavili na tretman. Doktor me pozvao u svoj ured na razgovor.
Doktor: "Gospodine  Emontrayles uđite očekivao sam Vas. Moramo razgovarati."
Denis: "Recite doktore slušam Vas, kako je ona,da li djeluje terapija?"
Doktor: "Da. Čestitam stigli ste u zadnji čas!"

4 MJESECA KASNIJE

Lana i dalje ide na kemoterapije, sada zahvaljuje mi što je ipak ostala živa, bila je u depresiji tada i nije mogla razumno odlučivati.

Puno smo se promjenili, oboje.
Ja sam se više naučio kontrilirati pred njom a ona je naučila mirno prvo nekoga saslušati a tek onda odreagirati, shvatio sam da sam si ja godinama bio najgori neprijatelj.

Sada se to promjenilo, ako mislite da više nisam onaj oduran zglobni Denis varate se, jer ja sam to što jesam i ne mogu se mjenjati ali se mogu pokušat prilagoditi i promjeniti u ono lice koje Lana voli.
Ona zna, zna da je na mene djelovala kao antibiotik na upalu, svjesna je toga da sam ja njoj napravio grozne rane ali isto tako da ih sada ja liječim. Sve dok se ne oporavi biti ću uz nju, volim ju, volim ju svim svojim srcem.

Došao sam po nju a ona je danas bila jako dobre volje, bio sam i ja a lagao bih kada bi rekao da nisam vidio svoju priliku.
Kada je sjela u auto uputio sam se niz cestu obrnuto od smjera kuće.
Ja: "Denis?"
Upitala je nekako tiho moje ime.
Denis: "Hm?"
Pitao sam nekako nutralnog izraza..
Ja: "Kuća je na drugom djelu."
Denis: "Znam, ne idemo doma."
Ja: "Molim te ne mam volje za išta..."
Denis: "Ne brini samo mi, dva prijatelja idemo se malo zabaviti, hajdee pa sto godina nismo izašli..molim te!"
Ja: "Samo ti i ja?"
Denis: "Da mi i konobari ali ej, ne brini neće biti s nama!"
Ja: "Ne želim da me netko vidi s tobom pokvarila bih ti ugled."
Denis: "A o kakvom ugledu ti pričaš? Zar misliš da mene dira sve što pišu o meni svaki dan, da sam Mafija, da sam ubojica, da sam izdao državu, da sam plaćenik, da prodajem drogu, ljude....Reci mi da me to dira bi li tu bio di jesam?"
Ja: "Ne bi, znam da nisi takav ili jesi ali nitko ne zna od njih kakv si život imao i zašto nitko ne piše o tvojim dobrim djelima...ja bi knjigu njih napisala."
Denis: "Ovakav kakv sam s tobom nikada neću biti s nikim, jedino ti zavređuješ vidjeti boljeg mene, moju drugu polovicu koju skrivam. Kažu da nemam srce i da nikada neću biti s ikim, još kruže naslovi po medijima Denis Emontrayles umire bez žene? Kad bi osjećao rekao bih da je to tužno ali ovako, mene ni pet posto ne jebe tuđe mišljenje. Zanima me samo jedno, tvoje i moje ili mojega ili možda mojih sinova i kčeri kada ću ih imati. Ako."

Nakon dulje tišena tjo sam prozborila.
Ja: "Sa kime?"
Denis: "Šta sa kime? Djecu?"
Ja: "Da..sa kime bi se mogao u to upustiti?
Zvukla je to bojeći se mog odgovora.
Denis: "Možda s tobom šta kažeš ha?"
Ja: "S..s..sa mnom?"
Zašutila je i pognula glavu.

(A zašto to uvjek radi!)

Denis: "Da, khm, khm s tobom bih to želio."
Na kašljao sam se jer mi je odjednom bilo suho grlo.
Kada je htjela reći nešto prekinula ju je svjetlost. Svjetlio je svetionik.
Zaustavio sam auto vidjevši njezino čuđenje.
Izašla je diveći se svemu, dan je odlazio i nad morem se nadvilo zlatno ružičasto sunce.
Gledala je u to sunce, upijala ga je a njezna ljepota pod tom naračastom bojom dolazila je sve više do izražaja.
Ispred ulaza stajao je konobar s kojim smo se pozdravili, odveo nas je na vrh di je sve bilo u laticama a bjeli stol i stolice stajali su pored ograde, sve je bilo puno svjeća i cvjeća.
Nakon 3 sata pojeli smo večeru, smijali se zabavljali. Bili smo stvarno dobro raspoloženi.
Ja: "Nisam te pitala ovo si ti napravio?"
Denis: "Jesam želio sam da uživamo pa sam iznajmio svjetionik, bolje rečno morao sam ih nagovarati a nije im ni dosta bilo što sam im masno platio. Onda sam uzeo kuhara i konobara iz omiljenog restorana i sada smo ti i ja tu i.....evo uživamo!"
Ja: "Ehhhh sada ajmo nazdraviti svemu ovome,  divnom životu ali i nama. Znaš nekada se ponosim na nas kao skupinu!"
Denis: "Naravno da hoćemo. Čekaj da vidiš ostalo, imamo se još razloga jako puno puta dobor proveseliti! Ponosan sam naravno.
Na točio sam nam vino i popili smo gutljaj, pa dva..tri..četiri..pet...nisam više brojio......
Lana: "Znaš legalno pojem danas, primila sam zadnju kemo terapiju, smo ću piti ljekove još mjesec ili 2!"
Denis: "Sada? Mi? To? Kažeš?"
Ja: "Hahahhahha! A Denise oprosti zaboravila sam!"
Denis: "Vidim ja predobar sam kad ti sve zaboravljaš meni reći! Hahahhahah!"

Bilo nam je ljepo i veselo tako da smo se smijali kao neka djeca što su sada napravila spačku pa se hvale jedan drugome i umiru od smjeha nekoj gluposti.
Njoj je bilo smješno što sam ja mutavo gledao kada mi je rekla nešto romantično a ja sam se njoj smijao jer je pokrila oči kada je bio film: " 50 nijansi sive"

Jedan prekrasan excuse za Denisa i Lanu!

Vote, comm!❤😘