OPASNA MAFIJA

Četrdeset i deveto poglavlje

Sjedio sam za radnim stolom i gledao ju nekoliko trenutaka.
Bjesan sam, kako se usudila, kao se usuđeje ponovno doći u moj život.
Dignem se iz stolice i bjesno natočim čašu vode iz aparata.
Denis: "Popi to! Odmah!"
Uzmem pištolj i izvadim metke iz njega da ne primjeti a onda joj ga vratim. Spusti cašu na stol pogleda me ispod oka i krene otići. Na jednom se zaustavi na sredini sobe i uputi mi tako bolan pogled, nije završila.
Ja: "Dovršiti ću ono zašto sam tu!"
(Kad je moje djete otišlo, htjela sam te ubiti, gotovo bi to učinila u kapi vode, ali onda Denise odlučila sam se na puno gore... Patiti ćeš, shvatiti češ moju bol. Boljet če te više nego mene kunem ti se životom.)
Okrenem se i pogledam ga. Na to on se nasmije i kroz smjeh kaže.
Denis: " Znači mahati češ još malo pištoljem uperenim prema meni?"
Ja: "Ne, da te ubijem tjelesno ne bi imalo smisla, ali ubit ću te psihički!"
Denis: "Djevojčice, jadna si ne možeš mi ništa!" (Ne smijem popustiti svojim emocijama,  niti njoj. Nisam više onaj stari Denis, spremam sam hladno ju pogledati što god rekla ili učinila!)
Pogledala me i uzdahnula.
Ja: " Denise, nebi se kladila u to, da nisam sigurna da ču te time ubiti ne bi došla ovamo!"
Pogleda me a onda se nasloni na stol,  prekriži ruke i noge gledajući me pravo u oči što u meni izaziva tjeskobu.
Denis: "Pa ajde ubi me. To jest, nasmij me!"
Ja: "David, on je osoba u koju imam najviše povjerenja i volim ga.."
Prekine me.
Denis: "Ako misliš pričat o bračnim problemima trebala si otići u kliniku i platit si psihologa!" Na smijem se.
Ja: "Kao što sam rekla puno mi znači ali on nikada nije bio ništa više nego moj najbolji prijatelj! Nikada mi nije bio muž!"
Opet me prekine.
Denis: "Baš si droljica djevojčice, dala si mu prije nego te oženio? HahahahHHhahHa, jadno Lanice!"
Ja: "Ne. Nikada se ni nismo vjenčali Denise, on je pristao glumiti mog dečka!"
Denis: "Hahahhahahahahahha, pa djete nije bilo čak ni njegovo!? Pa s koliko si ih bila?! Droljice! Sada mi je jasno od kud ti lokal i novci! Odvratna si."
(Ko bi rekao djevojčice da si takva, ovo je za aplaus!)
Ja: "Pusti me više da dovršim!!! Niti je on otac bio mom djetetu niti moj muž! Da, znam čije je djete no jesi li siguran da to možeš čuti!?"
Denis: "Apsolutno!"
Ja: "Okey Denis slušaj onda. Sječaš li se kad si se vratio po mene kad si me izvukao iz one stare kuče. Tada sam s tobom otišla u LA. Sječaš li se što se desilo tada!?"
Pustim ga da odgovori, vidno ozbiljan, pokušava se sjetiti, sigurna sam!
Ja: "Sjeti se Denise, šta si napravio!?"
Lagano se podigne sa stola i prođe do mene.
Bjesan je, uozbiljio se, izobličio.
(Na centimetar je od mene, da me barem dodirne, da me samo zagrli, kad sam izgubila djete jedino sam njega trebala, nisam bila jaka, bio je u pravu imala sam i psihološku pomoć i shvatila da se to događa. U svemu tome nisam.ja bila kriva on je bio taj koje me je natjerao da rodim dijete ranije, na kraju je umrlo zbog njega. Tako sebičnog Gada!
Rođen je u bogatoj obitelji, ima sve što poželi a ipak je uzeo mene, kupio, uništo mi kompletan život i natjerao me da ga volim, natjerao me da pobjegnem od njega, da mu rodim djete koje je na kraju krajeva on ubio, skoro je ubio jedinu osobu koja je bila uz mene. David je imao problema zbog njega. A što ja radim,  ja njega i dalje jebeno, trebam i želim pored sebe!)
Denis: "Lana......ne igraj se sa životom ako ti je mio! Govori!"
Proderem se ali ne želim ni pomišljat na to, ne!
(Denise u tom avijonu se ništa nije dogodilo! To se nije dogodilo!)
Ja: "Da ti kažem? Mog sina je ubio njegov otac!"
Zaderem se na njega a u jednom trenu osjetim samo udarac, gad me je ošamario odletjela sam na pod. Primi me za podlakticu i digne na stolicu.
Denis: "To što govoriš nema smisla!! Nije moje!"
Zaderao sam se tako jako da je zagrmjelo pa se osiguranje napokon sjetilo doći.
X: "Gospodine što se desilo???!"
Denis: "Gdje ste vi, idijoti jedni!!!"
Prodere se a zaštitari me samo pogledju pogledom. /jesi morala baš napravit sranje/ Odmahnem glavom i ustanem se hodajući prema vratima ureda.
Zaustavi me jaki stisak za zapešće i povuče natrag.
Denis: "Da se nisi usudila pomaknut!" Zareži na mene tako bjesno, tako su mu oči bjesne, sve žile na vratu su mu poiskakale van a vilica mu samo vibrira.
Istjera ih van iz ureda a onda i mi izađemo tj. on mene vuče za sobom. Pokušala sam se opirati ali postao je pre jak za mene.
Dođemo do lifta i spustimo se u garažu.
(Ako me ubije sada!? Nitko me nebi čuo! Molim te Bože daj mi snage!)
Denis se okrene prema meni i prostreli me pogledom a onda opet primi moju ruku i izađemo iz lifta vukao me sve do auta.
Stavio me je na suvozačevo sjedali i sjeo u auto. Vozio je kao luđak i shvatila sam da ide u bolnicu gdje sam ležala kada sam se srušila.
Denis: "Ako lažeš! Kunem ti se ubit ću te djevojčice!"
Ja: "Nisam ja ti!" Odbrusim mu tako bahato da je naglo zakočio i izašao iz auta, otišao je u prtljažnik i donesao nekakvu sivu traku. Otvorio je moja vrata a ja sam ga zbunjeno pogledala. Obmotao mi je ruke
I zaljepio mi komad trake na usta.
Pokušala sam ga povrjedit, udarit, uvrjedit a on se samo nasmijao i jako zalupio moj vrata, auto se zatresao.  Vratio se na vozačevo mjesto, pogledao me i izvadio lisice iz svojih vrata.  Zavezao mi je  jednu ruku a drugu lisicu zavezao je za držač.

10  pregleda i idemo dalje ili 3 komentara