Nisam pala. Nakon par sekundi popipala sam dijelove tijela i bacila pogled iza sebe. Dečko kojeg sam ostavila bacio se pred metak zbog mene. (Htjeo te je spasit glupačo)
Moj unutarnji glas opet se javio ( trči sada ne možeš ništa!!). Nastavila sam trčat i istračala sam iz trgovine pa niz ulicu i došla na trg na kojem sam prošli dan prosila.
Nisam imala ništa, sav novac koji sam isprosila vjerovatno je kod onog čovjeka. Sakrila sam se u parku, ispod mosta na malom dijelu gdje nije bilo vode.
Čekala sam jedan cijeli dan, sigurno oko 12 sati. Možda i odspavala koji sat. Bilo je večer ne znam koliko sati. Dignula sam se i prvo razgibala noge zbog ukočenosti.
Kretala sam se niz park što dalje od smjera iz kojeg sam došla. Izašla sam na cestu u nekom starom naselju. Mala djeca i ljudi sjedili su na kartonima i grijali se nad starim limenim bačvama u kojima bi zapalili nekakvo granje i papir.
Samo sam prošla ulicu u strahu da mi se opet ne dogodi isto, po ko zna koji put.
Mrak je ponovno pao no večeras pada kiša a ja nemam gdje bit, nemam novaca, ništa. Hodam ulicom već udaljavjući se od onog naselja ali kuće su i dalje bile siromašne no u nešto boljem stanju. Hodam i razimšljam da nisam trebala dolaziti u prošlost. Ništa mi dobro nije donjelo.
Bila sam umorna, gladna, u strahu..
Nisam ni primjetila da prema meni prilazi starija gospođa, lupila sam o njezino rame.
Ja: "Oprostite....Mwry?!!!!?!"
Na moje veliko čudo ali sreću na išla sam na Mwry
Mwry: "Lana, dijete što ti radiš na ulici u ovo doba?" (Ohhh, što li djevojko radiš tu!!)
Ja: "Mwry nemam gdje bit, a moja mama me ne prepoznaje. Pokušala sam se snaći no zadesile su me loše stvari."
Mwry: "Ne možeš tu ostati hladno je, pada kiša! Ideš samnom k mojoj kuči. Ne želim niti čuti ikakvo protivljenje. Mila moja!"
Ja: "Kako, mislim kako to da imaš kuču ovdje?! Ne bi ti htjela smetati!"
Mwry: "Lana ja možda radim u Ny kod g. Dnisa ali ja sam porijeklom njemica. Naravno da ne smetaš ideš sa mnom."
Ja: "Ozbiljno?! Hvala ti!"
Mwry: "Da zašto bi te lagala? Dođi, ispričat ću ti svoju prošlost ali maknimo se s ove hladnoće. Idemo da te ugrijemo prvo."
Hodale smo ulicom i došle do male kučice, kučica je bila starija, kao i sve u toj ulici ali iz nutra je zračila ljubavlju i toplinom.
Mwry je odmah na ložila vatru i mokru odjeću stavila da se suši na peć. Dala mi je neku drugu majcu i hlače. Sjele smo za stoli i časkali. Skuhala mi finu juhu sa noklicama i povrćem da se okrijepim.
Pričala mi je o receptu, kako ga je radila njezina "nana" (baka). O tome na što moram misliti kada ju kuham i o sličnim stvarima.
Pokolnon za badnje veče! Uživajte uz priču, dekicu i toplu čokoladu😊❤🎄
ŞİMDİ OKUDUĞUN
OPASNA MAFIJA
RomantizmAko u životu ne razmislimo o svojim postupcima možemo se dovesti do ruba provalije..tad padamo. Dali je to kraj? Hoće li se Lana i Denis spasit iz ove? Da li je to uopće moguće..? -nastavite čitati, samo je jedan način da saznate tko pobjeđuje? Nova...
