Trenutak istine

V Poglavlje

Katkad se pitam u kojem smjeru bi otišao moj život da nisam težio osveti. Vjerojatno nikuda.

Kao neki oronuli pijanac na Moskovskim ulicama smrzavajući se na minusu dok se jeftina votka ledi putujući do moga želuca.

Mislim kako možda ni to ne bi bilo loše, ali onda mi onaj jebeni tajni agent padne na pamet pa bi se točno pojeo da nisam imao prilike upoznati je.

Na dobrom putu sam da saznam dosta toga o njoj, a iskreno ni sam ne znam da li mi se to uopće sviđa. Imam osjećaj kako je nešto u toj ženskoj jebeno mračno, a opet kod koga nije.

Svi mi imamo neke jebeno mračne situacije koje volimo i zbog kojih živimo. Naprimjer i sada dok gledam u ime sina onog smrada što nam je riješio roditelje ne mogu a da ne protrnem te dobijem nagon nekoga skratiti za glavu.

Taj netko sigurno bi bio taj smrad. Toliko polako bi ga mučio taman da nahranim onu svoju bolesnu stranu željnu osvete.

Vrtim one jebene papire, a zapravo jedina stvar koja me muči je ta zar je otkrio naš identitet pa je sve ovo organizirao.

Sve moguće situacije vrtim po glavi te mi nikako priča ne poklapa.
U drugu ruku koju ona ulogu ima u tome svemu.

Što dublje gledam to sve više mislim kako mi se rješenje nalazi pred nosom samo nikako cijelu slagalicu složiti.

" Brate, gledaj nešto je našla."

Kaže mi Andrej dok se naginjem iznad njega gledajući u monitor.

" Dobra je toliko spretno i brzo je utipkala sve šifre da nema šanse otkriti ih."

Kaže mi na što se osmjehnem. Mene to niti malo ne iznenađuje, a što ju više proučavam to mi je sve jasnije zašto nosi ime Agent jedan.

Toliko  je okretna, hladna, staložena i spremna na sve da jednostavno ostavlja bez daha. Prava je rijetkost takvu ženu sresti. Zapravo nemoguće je, jer takve žene ne postoje. Bar nisu postojale do  sada.

Rekao mi je Andrej koliko je spretna i s oružjem, te isto toliko i precizna da nekako u sebi jedva čekam neku situaciju samo da sve izbliza snimim.

Par puta sam pomislio kako bi možda bilo dobro da ju izazovem, da sam stvorim takvu situaciju, a onda opet poznavajući takav profil ljudi bolje ne. Uz najviše sreće završio bih kao invalid, a baš takav život i ne želim.

" Da brate. Dobra je."

Kažem gledajući i dalje njezine brze i odmjerene pokrete.

" Andrej, odi dolje i reci joj da imaš neke informacije. Kad zagrize mamac pitaj ju jeli štogod otkrila?"

Kažem na što se on samo okrene prema meni;

" Što hoćeš da joj predamo sve informacije koje smo prikupili?"

Pita  na što se osmjehnem;

" Naravno da ne. Izrezat ću ja one stvari za koje mislim da nema potrebe da zna, a i koje bi joj mogle reći puno toga o nama. Vjeruj mi Andrej. Budi oprezan. Ona iz tvog treptaja donosi zaključke."

Kažem jer tako mi funkcioniramo, a baš zato što njemu toga fali te takve stvari ne razumije ne može nikad biti ništa više od Agenta dva što je ruku na srce i dobio zahvaljujući meni.

Istina je da se ne boji ničega, da situacijama vlada izuzetno dobro ali premlak je kao i suosjećajan, a toga u ovom poslu nema.

Gledam mu u onaj samouvjereni korak dok se kreće prema njoj, a znam duboko u sebi da će ga emocija otkriti.