Trenutak istine

IX Poglavlje

Da mi je ikad itko rekao kako ću zaboraviti svoje mjesto, svoj dom. Mjesto koje me je dalo svijetu rekla bih da je lud.

Sad dok stojim na ovom mostu gdje sunce piči osamsto na sat gledam njihovu i našu stranu te se osjećam kao da sam prvi put ovdje.

Gledam i bistru rijeku ispod mosta dok samo oni najhrabriji skaču u istu te se osmjehnem. Shvaćam tu njihovu strast za adrenalinom jer ga i sama živim, ali čim vidim tu silnu vodurinu ispred sebe strast zamre.
Ne privlači me nikakav oblik vode osim onog koji proizlazi iz mog tuša.

Gledam malo na onu stranu gdje je vrijeme stalo davnih godina te isto tako bacim pogled na našu i jebeno ne vjerujem da je to isti grad.

Razgledam malo sve te turiste koji su poharali grad, sve te njegove stanovnike te se samo nasmijem. Riječi su ponekad suvišne.

Zaputim se prema autu, jer vrijeme je da obiđem Iliće. Svjesna sam kako me ne očekuje što mi daje prednost naspram njega.

Vozim se centrom razgledavajući sve te zgrade kojih doduše kad sam ga ja napuštala pola nije bilo. Vidim onu tablu koja me usmjerava prema desno, a dlake mi se same od sebe nakostriješe.

Uvjerena sam bila kako nikada više moja noga ovdje neće kročiti, ali eto govno dira u mene pa mu moram dokazati kako moje ipak malo gore smrdi.

Zagledam se u kuću koju sam nekada nazivala domom, a koja danas ne liči na ništa više od prave one mafijaške kuće, bar što se vanjskog dijela tiče.

Visoko dignuta ograda gdje se na krajevima nalaze betonirane lavlje glave nešto je što u meni izaziva smijeh.

Uvijek je bio pičkica pogotovo ako ga zatekneš samog. Kad ima ove krkane oko sebe onda je neustrašiv. Prežalosno da bi bilo smiješno.

Osmotrim još malo kuću i zapravo sve je i dalje isto osim te jebene ograde i tih glava.

Vidim i neku dvojicu njegovih potrčka koja stoje na samom ulazu. Osmjehnem se jer ovo kao da gledam scenu iz lošeg akcijskog filma.

Promotrim još jednom sve te se lagano provezem pokraj njegove kuće i zaputim se u hotel. Trebam detaljan i dubok plan jer odavde ne mislim otići a da njegovu glavu ne ponesem kao suvenir.

Smjestim se u sobu te nanovo izvadim sve moguće informacije koje sam uspjela izvući o gadu. Nema nikakvih posebnih informacija osim onih koje sam već i znala.

Jadni mizerni poslovi, žena kao sultan od toga dvije žive s njim. Vidi frajera čak je dvije priveo pomislim te se osmjehnem. Dragi moj brate nadam se da vrijeme kvalitetno provodiš s njima jer nećeš dugo.

Okrenem novi list, ali i dalje ništa. Sitne krađe, kriminal, ali ono što mi na trećoj strani upadne u oko je ubojstvo. Tražim dublje jer koga je taj ubio kad se boji vlastite sjene.

Još nekad je bio strah i trepet ovoga grada ali od kako se sjedinio s lošom drogom sve što od njega dolazi je jebeni smrad.

Još sinoć kad sam našla podatak kako se puca s jeftinom sintetičkom robom sve mi je bilo jasno. Ali ovo ubojstvo je nešto što mi mami pažnju.

Otvorim laptop te se putem medija i ostalih šifra spojim na njihovu policiju. Potrebno je jako kratko da bih dobila informaciju kako Marić radi na njegovom slučaju.

Sjećam se tog govneta još od davnina. U ono vrijeme je bio kvaran, ali moj ga je otac filao i gradio da vlada ovim gradom što je na kraju i uspio.

Jebeni načelnik, ali i on će doći pod moje kad tad. Istina je da ga se nisam nikako sjetila do sad, a sa sjećanjem na njega otvaraju se još jedna vrata iz mladosti.