III Poglavlje

421 46 73
                                    

Iz prve sam bio siguran kako će mene taj zadatak zapasti, jer ipak je to moje područje ali kad ga je moj brat Andrej dobio bio sam malo je reći šokiran.

Odgovarao sam ga jer on nije bio nepokolebljiv kao i ja. Bio je dobar agent, bio je odličan, ali spor na obaraču i slab na zgodne žene.

Da to mu je bila najveća i jedina mana. Ubit će on, ali kad vidi da drugog izbora nema dok ja kratim glave bez da trepnem.

Nisam uzalud dobio nadimak Agent jedan u Rusiji.

Bio sam najjači, najokretniji, te ono najvažnije najhladnokrvniji agent kojeg je itko ikada upoznao. Bio sam jebeni strah i trepet u visokim krugovima jer se za mene nikad nije znalo što ću, a mogao sam sve.

Imao sam takve ovlasti da sam skoro mogao za glavu skratiti i ruskog predsjednika, a ako bi mi dokazali da je bilo neophodno ne bi ni odgovarao.

Uživao sam u toj svojoj moći. U tom svom znanju kao i jačini iako je malo tko znao za mene. Svi su znali da postoji agent koji se ne libi ničega, a po cijenu svega.

Iz visokih redova, tj. njih svega troje  znali su da sam ja zapravo Aleksej Karpov dok sam za cijeli ostali svijet bio Agent jedan.

Svi moji poznanici, prijatelji mislili su da radimo u krim policiji. Nitko nije znao tko smo i što smo, a tako i treba ostati.

Nikada nisam bio nešto previše društven, a pusta pitanja i potpitanja me užasno iritiraju.

Od kako god su nam ubili roditelje zakleli smo se na njihovom grobu da će biti osvećeni.

Jako dobro znam ime tog smrada, a i ne dozvoljavam si da ga ikada zaboravim. Iako je govno mrtvo ima sina koji je sve njegovo naslijedio, a tako i sve prljave poslove.

Ovaj je još prljaviji od tog govneta, ali ne zna on da Aleksej čeka samo jednu njegovu pogrešku da mu tu nakaznu glavu skine s ramena.

" I dalje mi nije jasno zašto tebe guraju u taj zadatak?"

Kažem bratu koji navlači neku staru ofucanu odoru na sebe;

" Rekao sam ti da ne znam. Valjda smatraju da je ovo prelagan posao da bi najboljeg agenta slali u to."

Kaže moj brat dok ja samo vrtim glavom;

" Znaš i sam da to nije istina. Od mjesta do zadatka. Previše je tu rupa brate."

Kažem jer neki jebeni nemir me drži, a to je najgore jer nikad nije bez vraga;

" Pa brate sad je gotovo. Za četiri sata moramo biti u Zagrebu gdje ćemo pokupiti Agenta jedan."

Kaže na što mi sine razlog zašto nisam odabran. Nikada ni u jednom zadatku taman bio i državni udar dva agenta jedan ne mogu biti u istoj akciji.

" Zna li se nešto o tom Agentu?"

Pitam brata na što mi samo baci papire;

" Tu ti je sve. Možda ti nađeš nešto više."

Kaže navlačeći stare ofucane tenisice na noge.

Vrtim ona dva papira te shvatim kako se skoro na oba nalazi visina zadatka dok o dotičnom Agentu piše samo;
' Odabrani agent- Agent jedan.'

Bacim nervozno one papire na stol prelazeći rukom kroz glavu;

" Kad se vraćaš?"

" Najkasnije ujutro smo tu. Nema zadržavanja. Obavimo posao i natrag."

Kaže na što uhvati te papire te se zaputi prema vani.

Trenutak istineHikayelerin yaşadığı yer. Şimdi keşfedin