Trenutak istine

VII Poglavlje

Još  od kako sam otišla iz onog pakla zvanog dom nisam razmišljala o njima kao sad.

Što sam više kopala po papirima to sam postajala svjesna da ono govno od mog brata stoji iza svega. Jedina stvar koju nikako nisam mogla povezati je što se okomio na mene nakon toliko godina, ali i to ću saznati.

Gdje god zagrebem njegovo ime ispliva, a pogotovo detaljno analiziram od kako sam saznala da je naručio moju glavu na pladnju.

Ne bojim se smrti, a još manje likvidacije. Ono čega se jedino bojim je da mi dođe pod ruku jer onda ću postati i ono čega sam se sve ove godine uspjela spasiti. Ubojica!

I sad dok ovog šupka ciljam u koljeno znam da je njegov igrač ali ja ne bi bila ja da priznanje ne izvučem.

Osjećam i agentove poglede na sebi što me navodi na smijeh, ali i na još jedan korak unazad.

Cijelo vrijeme mi je jedinica bila pred očima, a ja s toliko iskustva nisam to shvatila.

Pomalo  je smiješan jer se odao uz pohlepnu potrebu za informacijom. Iznenađena sam tim činom jer za mene to je slab čovjek.

Nikada ni u kojem trenutku ne iskači iz cipela ako nemaš jebeno dobar razrađen plan. Isto tako i s ovim.

Toliko sam ga izblesirala da sam uz tri miga i dva prava pokreta natjerala šupka da upuca svog partnera.

Sve su to mlakonje kojima možeš manipulirati kako želiš zato i jesam isključivo solo igrač. Takve stvari su za mene neoprostive i životom kažnjive.

Ako nosiš ime koje nosiš dokaži se djelima da ga zaslužuješ, a oni svi su pali već na prvoj prepreci.

Bušim šupku kuk te nastavljam svoju misiju jer još nismo došli do ključnog trenutka, a tek kad mu naslonim cijev pištolja na tu stisnutu kitu izgovori ime moga brata.

Sve i jedna dlačica mi se nakostriješila jer sad si brate moj obznanio rat, a da toga nisi ni svjestan.

Izbušim mu i ruku jer ne opraštam tu cijev koju mi je držao na sljepoočnici pa čisto da se ima čega sjećati ako mu opet nešto slično padne napamet.

Pošaljem poruku po njemu tom šupku od mog brata iako znam da ovaj neće iskrvariti. Znam ja jako dobro gdje treba ostaviti trag, a sad zna i on.

Raspravim s agentom u kratko što dalje raditi s njima te se zaputim prema kupaoni da saniram ranu.

Šupak me je udario kundakom direktno po rani. Iako me je sve trgalo iznutra od boli ostala sam dosljedna sebe i svog statusa.

I sad dok lagano skidam sve prvo što mi padne na pamet je agentovo označavanje teritorija dolje na šanku.

Nisam ja glupa. Ja jako dobro znam takve profile ljudi pa tako i njegov.

Svjesna sam ja da se on pali na mene jednako kao i ja na njega, ali način na koji me je uzimao samo mi je pokazivao da želi označiti svoj teritorij, a toga kod mene nema.

Davno  sam ja naučila svu strast koju osjećam zadržati u sebi a da pritom jednako uživam u čarima seksa.

Doduše nije isto s nekim recepcionarom ili konobarom ili s bilo kojim drugim zvanjem ili s nekim kao što sam i sama.

Mi čak iz stenjanja donosimo zaključke koji se katkad krivo protumače, a tome tu mjesta nema.

Daleko od toga da jebeno nisam uživala te kako isto tako jedva čekam da se ponovi ne bi li se riješila ove napetosti, a opet ima vremena.

Sad me čeka puno veći i zahtjevniji posao. Svjesna sam da čekaju neko objašnjenje ali nema šanse da saznaju kako smo krvno povezani.

Jedini plus koji ide trenutno meni u prilog je taj što sam jebena misterija, a kao takva volim i ostati.