10.deo 2.sezona

201 10 2
                                    

______Dva meseca kasnije_______

"Ustajanje" prodoran muski glas odjekuje sobom dok se ja polako vracam iz sveta maste u stvarnost.Pogledala sam na sat sa jos poluotvorenim ocima.Kasnim.Otkrila sam se i uspravila u sedeci polozaj.Smedji decko je sa osmehom prisao mom krevetu.

"Sigurna si da hoces ponovo?" nesigurno sam klimnula glavom te ga pomilovala po kosi i nabacila jutarnji osmeh.Zatim sam se sagla da nadjem papuce,potom ustala i krenula prema kupatilu.

"Nemam sta da izgubim" izdahnula sam i usla u kupatilo.Naslonila sam se na lavabo i gledala svoj pospan i neuredan izraz lica.Opet moram da se vracam u proslost i pricam svaki detalj psihijatru.Ovih dva meseca sam provela u Londonu.Idem u novu skolu,imam novo drustvo,posecujem svaki dan psihijatra.Iskreno pomoglo mi je menjanje okoline.Udisem novi vazduh,upoznajem drugacije ljude i jednostavno zivim drugaciji zivot.Ako se pitate,ne,dva meseca se nisam cula s njim.Da,patila sam i bilo mi je uzasno tesko,ali sam smogla snage i presla preko svega,osim naravno svojih osecanja.Ona ce uvek biti prisutna.Takodje psihijatar mi pomaze.Osecam se kao da pricam sa mamom.Pronalazim utehu i znam da mogu sve da joj kazem.Mali osmeh mi se nasao na licu.Uzela sam cetkicu i oprala zube.Zatim vezala rep i izasla.Dzera nije bilo.Nisam ni cula kada je izasao.Prevrnula sam ocima te obukla prvo sto sam nasla.

...

Hodala sam hodnikom i trazila prostoriju gde se trebam vracati u proslost.Nije mi trebalo dugo da ih nadjem.Zastala sam i pokucala.U meni se budio neki cudan osecaj.Jos uvek mi je nepoznat.Nakon jos jednog udarca u vrata,zaculo se i ono 'udji'.Otvorila sam velika bela vrata,promolila glavu i ugledala nasmejanu smedju zenu kako sedi i pokazuje rukom da udjem.

"Sedi Ema" osmehnula sam se te sela naspram nje.Ostavila sam torbu pored nogu,prekrstila ruke i gledala smedju zenicu.Imala je braonkaste oci,nesto kratku smedju kosu,prelep blistav osmeh i veoma dobru narav.Dobra je prema meni i zaista ume da mi pomogne.Nekako se osecam kao da mogu da joj kazem sve,od pocetka.Uvek kada dodjem ona me doceka sa osmehom i sa otvorenim usima,spremna da saslusa moju sledecu pricu.Kada krenem da placem,zagrli me i tesi.Jednostavno se osecam kao da mi upotpunjuje nestanak majke.Zahvalna sam joj na tome.

"Kako si danas?" krecemo sa pitanjima izgleda.Slegla sam ramenima te napravila nedefinisanu facu.

"Dobro,valjda" klimnula je glavom te spustila pogled ka svesci i zapisala nesto.Zatim ponovo podigla pogled prema meni i osmehnula.

"Spremna za sledeci deo?" uputila mi je malo zabrinut pogled.Spustila sam pogled na trenutak,izdahnula te vratila zabrinut pogled i klimnula glavom.Spremna sam,nadam se.Pruzila je ruku u znak da mogu da krenem.Zatvorila sam oci i ispustila jos jedan izdah.

"Ispricala sam vam sta se izdesavalo kada se Zayn vratio posle dve godine u Potrland i da je posle dva dana zavrsio u bolnici,potom umro" progutala sam knedlu koja je zastala u suhom grlu.Taylor je klimnula glavom.

"Sta se desilo posle?" najtezi deo.Spustila sam pogled na ukrstene ruke te spustila jednu suzu.Obrisala sam je te podigla pogled prema prozoru.

"Onda je naisao on..."

FLASHBACK

"Em ovo je Ian,Iane ovo je moja najbolja drugarica Ema" pruzila sam ruku zgodnom crnom muskarcu.Osmehnuo se i dozvolio mi da vidim njegove blistavo bele zube.Uzvratila sam osmeh te usla u kola.Bila je to duga voznja dok napokon nismo stigli.Ian je presao sa moje strane i otvorio mi vrata.Nasmejala sam se takvom gestu te izasla.Namestio je ruku kako bih moju provukla.Osmehnula sam se te smo se uputili prema klubu.

END FLASHBACK

"Rekla si mi prosli put da te je spasio.Sta se desilo?" izdahnula sam te se blago osmehnula.Klimnula sam glavom te opet uputila pogled prema prozoru.

Prljava igraWhere stories live. Discover now