Zabranjeno voće / PAUZIRANA /

" FB "

Mislila sam da će sjedenje u kožnoj fotelji i neprestano brbljanje čas na našem čas na Španskom biti smor, ali nije, naprotiv bilo je veoma zanimljivo. Uživala sam u tome što bijiram u onome što znam, što sam tu pred Azerom pokazala svoje umjeće i sposobnosti, što sam se našla kao jedina opcija koja je zadatak prihvatila sa lakoćom, a još većom ga odradila. Nisam ima tremu, nisam osjećala ni sram, potpuno sigurna sam bila u sebe i ono što radim, osjećala sam se važnom, neophodnom, što i jesam bila, makar u tom trenutku.

Sat vremena kasnije sklopili smo posao, odnosno otac ga je sklopio, dionice firme " Violete " prodate su po vrlo visokoj cijeni, dovoljno visokoj da narednih godinu dana više ni prstom ne mrdne, što je naravno, bilo nemoguće, jer on nije osoba koja voli da ljenčari. Nakon završenog sastanka svi zajedno smo uz šampanjac proslavili uspješnu saradnju. Izdvojila sam se pored protala i gledala van, nisam više obraćala pažnju na ljude oko sebe, sve dok mi nije prišao on.

" Bila si odlična, čestitam. " - kucno je svoju čašu od moju.

" Hvala ti, potrudila sam se. " - odgovorila sam i otpila gutljaj zlatno-žute tekućine.

" Nisam znao da govoriš španski. " - pokušavao je nastaviti konverzaciju.

" Ne znaš ti o meni još što - šta. " - iskreno sam mu dogovorila.

Da, znam da sam mogla naći milion drugih načina da mu se obratim, ali pred njim nisam mogla folirati, uvijek sam govorila ono što mi je ležalo na srcu i na jeziku. Ali, usitinu, on nije znao dosta toga o meni, počevši od činjenice da bolujem od ljubavi za njim gotovo godinu dana.

" Biće prilike da saznam. " - marakantno se nasmješio.

" Uvijek si tako siguran u sebe ? "

" Gotovo uvijek. "

" A kakve su to situacije u kojima nisi, mislim, siguran u sebe ? "

" Toliko su rijetke da ih se čak ni ja ne sjećam. " - nošalanto je odgovorio i iskapio svoje piće.

" Zanimljiv si ti dečko.. misteriozan. "

" Baš kao i ti. " - odgovorio je. - " Želiš novo piće ? " - pitao me spremajući se da ode po još jednu čašu.

" Ne, hvala, ne želim da se zabijem u prvu banderu. " - šaljivo sam odgovorila.

" Kako želiš. " - slegnuo je ramenima i otišao.

Svakog puta me uspjeva iznenaditi nečim novim, tamam posmislim da je to njegovo pravo lice, a onda saznam još nešto novo, ali sada sam pronašla pravu riječ koja ga opisuje, a to je mističnost. Tako čudan muškarac, teško shvatljiv, potput otvorene knjige, ali neispisanh stranica, bio je toliko drugačiji od ostalih.

Nije da sam stigla kući mrtva umorna, ali jeste, jedva sam čekala da se istuširam i legnem, nisam čak ni večerala, samo sam pojela jabuku prije nego sam se zavalila u krevet. Kratko sam tipkala sa Emirom i Minom na FB, ispričala sam joj kako je protekla veče sa Emirom i ona je meni ispričala kako se ona provela sa Adnanom. Ako ćemo iskreno, nije me zanimalo, ali sam sve to sažvakala, ponovo radi nje. Bila je sretna, a valjda je njena sreća dovoljan razlog da i ja budem sretna. Zanimljivo je da nije ništa " nabola " za onu Adnanovu jutrošnju posjetu. Zar je moguće da joj nije podnijeo " raport ? " Ali to su sada bile banalne stvari kojima se nisam uopšte željela zamarati.

Zaspala sam ranije nego obićno, ali to nije bio razlog da se rano i probudim. Doduše, nije bilo baš ni kasno, ali eto. Otišla sam na trčanje, a kada sam se vratila dočekala me topla porodična atmosfera. Nakon jučerašnjeg sklapanja posla, otac i stric su završili sa poslom za ovu sezonu. Sada su se konačno mogli posvetiti svojim ženama i njihovim prohtjevima. Majka je već spopadala oca sa svojim, pomalo, idiotskim zahtjevima, a on joj je kao dobar i uzoran muž na sve to odgovarao sa: