Zabranjeno voće / PAUZIRANA /

" Svađa "

Nervozno sam lupkala noktima po stolu. Posljednjih dana sam na izmaku živaca. Otac nikako ne može prihvatiti činjenicu da nisam njegova marioneta, da imam svoj život i svoje mišljenje. Za svakim obrokom započinje temu o mom životnom zanimanju, ne miri se sa činjenicom da se ne pronalazim u onome čime se on i stric bave godinama. Sve je to u redu, poštujem imperiju koju su izgradili, poštujem život i lagodnost koju su pružiili meni i mojom rođacima, ali nismo svi stvoreni da budemo poslovni ljudi, jednostavno, neki od nas se ne pronalaze u drugim sferama života.

" Lina, odrasti već jednom. Želiš fakultet od kojeg nema hljeba. Koja bi još to današnja djevojka čiji otac ima firmu koju ona treba naslijediti željela studirati Bosanski jezik i književnost ? " - upitao me otac grubim glasom.

" Oče, žao mi je, ali to je moja odluka i ti je ne možeš promijeniti. Punoljetna sam i sama mogu da biram svoj životni put. " - odbrusila sam mu.

" Ti si jedna nezrela osoba ! Nemaš pojma o životu ! Šta mislis kome ćeš prepustiti posao onda kada mene više ne bude ? Ti si moja jedinica, moja jedina naljednica. - rekao je očajno pokušavajući me uvjeriti da promijenim mišljenje.

" Tu je Minel. On ionako u Americi već studira menadžerstvo, zašto on ne bi vodio firmu umjesto mene ? "

" Minel nije moj sin, ti si moja kćer ! " - žustro je prokomentarisao.

Cinično sam se nasmijala odmahujući glavom. Nisam mogla prepoznati svog oca u ovakvim situacijama. 

" Zar ti nisi taj koji je oduviijek njegovao rodbinske veze i govorio da se trebamo oslanjati jedni na druge ? Minel je moj brat po stricu, sin tvoga brata, kako možeš tako nešto reći ?! Osim toga, ni Mina neće studirati Ekonomiju, ona je odabrala Žurnalistiku, zašto ti meni uskračuješ pravo da studiram ono što volim ? " - bila nam na ivici plača.

" Tvoj ujak ima sina i kćer, jedno od njih će se zasigurno baviti našim poslom, a ja imam samo tebe, shvati to !! " - dreknuo se.

Pogledala sam ga praznim pogledom. Prvi put u životu otac je poviso ton na mene do tolike mjere da sam se stresla. On i ja smo obično imali dobru komunikaciju, naravno, onda kada smo uopšte imali kontakt. Posljednjih godina ne pamtim da smo imali 2-3 neobavezna razgovora koje smo poveli kao otac i kčer. Obično smo razgovarali samo onda kada je to bilo neophodno jer je on uvijek bio prezauzet poslom. 

U tom momentu majka je došla u terpezariju noseći u ruci velike kese. Zasigurno je bila u shopingu sa svojim prijateljicama i kako nikog od posluge nije vidjela donjela je kese tu, pa će ih oni odnijeti kada nam posluže jelo. Pogledavši nam lica shvatila je da nešto nije u redu.

" Šta se dešava ? " - upitala je.

Otac nije ništa odgoovorio, samo se uhvatio rukama za glavu. Ja sam bijesno podigla bijelu maramicu sa svojih nogu i bacila je na stol. Odstupila sam sa svog mjesta i krenula ka izlazu iz terpezarije. Zaustavila sam se kraj oca koji još uvijek nije podizao glavu. Sagela sam se tek toliko da bi bolje čuo šta mu imam reći.

" Ti si jedan običan cinik, ali neka ti bude jasno da me nećeš preveslati ! Studiraću ono što želim makar nikada ne našla posla, utuvi to sebi u glavu ! "

Istog trenutka napustila sam tu prostoriju i otišla u svoju sobu. Vrata sam zalupila sa tolikom silinom da sam imala osjećaj da se cijela kuća zatresla. U najgorem mogućem slučaju šetaći aleje su čuli kako se ruši jedna od vila u Velikoj aleji.

Sjela sam na svoj veliki krevet i odahnula. Pogledom sam prelazila po plafonu tražeči bili kakvu tačku koja bi me mogla smiriti. Bio mi je pun kofer svega. Cijeli život odgajana sam po nekom kodeksu, nikada nisam mogla biti kao ostale djevojke. Ja i Mina smo se uvijek izdvajale od drugih. Dok svu svi nosili odjeću iz obićnih butika ili čak s pijace, mi smo noslili strogo markiranu odjeću i obuću. Svi su u školu dolazili gradskim prevozom, mene i nju su dovolili i odvozili u džipovima. Sa tačke gledišta neke osobe koja si to ne može priuštiti vijerujem da to sve izgleda kao jedna velika bajka, ali uopšte nije tako. Barem je sam mnogo puta znala biti prezrena od svojih, nazovi, prijateljica. Stvar ljubomore, zavisti ili bilo čega drugog, ali meni je svaki put bilo loše. Zato nikada nisam imala iskrenu prijateljicu, niti prijetelja, osim Mine, naravno. Ona me jedina razumjela jer je živjela istim životom kao i ja. Pomislila sam da ću makar nakon završene srednje škole moći živjeti onako kako ja želim, ali moj otac je odlučio ponovo da umiješa svoje prste u moj život. No ovog puta sam bila odlučna, neću mu dozvoliti da odlučuje u moje ime, više nikada. Dovoljno sam odrasla da znam šta želim i da sama mogu birati svoj životni put.