Zabranjeno voće / PAUZIRANA /

" Neum "

Ovo je definitivno nešto najluđe što sam uradila u posljednjih godinu dana. Da mi je neko pričao da ću poslije odmora na odmor i to sa osobom koju ne poznajem ni dva mjeseca kako treba, ne bih mu vjerovala.

Na putu do Neuma vozio je Emir, a vladala je malo reći dobra atmosfera. Slušali smo gange, glupirali se i smijali. To mi je bila vožnja života definitivno. Znao me je nasmijati, znao je kada treba zašutiti i kada treba preći na ozbiljniju temu. 

" Jesi se javila svojima ? " - upitao me.

" Ne. Svakako ćemo se vratiti prije njih. " - smireno sam odgovorila.

" A šta si rekla Azri ? "

" Da studentski pohodi organizuju odlazak u Neum. "

" Ti stvarno nisi normalna. " - šaljivo je rekao.

" Hvala, znam, ali brate, moraš priznati da je dobra laž. "

" Sve što je od tebe, dobro je. "

" Jao, baš ti hvala, to mi mnogo znaći od tebe. "

" Nema na čemu malena, i drugi put. "

Prvi put da mi se vožnja nije odužila, valjda zbog toga što sam uživala. Čak mi nije bilo dosadno ni dok smo se vozili preko Svitave, što je do sada uvijek bila prosto nemoguća misija. Pamtim da sam uvijek spavala dok smo prelazili taj predio, ali sada su mi oči bile širom otvrene, a  usta puna dobrih riječi i još boljih provala.

Čim smo stigli u Neum, odmah smo potražili smještaj, budući da nismo imali rezervaciju, a sezona odmora je već bila u jeku, morali smo se dobro pomučiti oko toga. Svi pansioni u blizini plaže bili su iznajmljeni, hotel je imao paprene cijene. U globalu, cijena nije bila problem, ali kada mogu proći jeftinije, zašto da prođem skuplje.

" Iznajmićemo sobe u hotelu, nema nam druge. " - rekao je.

Zastala sam par minuta gledajući u jednu tačku i trljajući se kažiprstom po bradi. U Neumu sam zadnji put bila jako davno, mislim da sam još uvijek išla u Osnovnu, ali ovdje se malo šta promjenilo od tada, tako da mi je sinula jedna ideja na pamet.

" Možda ipak ima, idemo. " - uzela sam ga za ruku i povela duž plaže.

Pola sata kasnije, stajali smo pred pansionima čika Mire. Plaža jeste odavde bila malo udaljenija, ali ovo mjesto je bilo predivno, imalo je predivan pogled, a blizu je bio i vinograd. 

" Nisam znao za ovo. " - iznenađeno je rekao.

" I ja sam gotovo zaboravila. " - postiđeno sam rekla. - " Dođi, idemo do kuće čika Mire. " - nadodala sam. Kulturno sam pozvonila na zvono dva puta i sačekala da nam otvore vrata. Poprilično oronula žena provirila je tek toliko da joj se glava vidjela. Nije se ništa promjenila, osim što je dobila pokoju boru više. To je bila Mirina žena, teta Marta.

Nije me se odmah sjetila, ali kada sam joj objasnila ko sam i odakle dolazim, momentalno joj se nacrtao osmijeh na usnama. Oni su uvijek gotivili moje, a i moji su njih. Marta nam je, pošto je njen muž u to vrijeme kada smo mi došli bio u vinogradu iznajmila jedan od pansiona. 

Bio je lijepo sređen, imao je dvije sobe, kupatilo, dnevni i kuhinju, sasvim dovoljno za nas dvoje. Nakon što smo se smjestili svak u svoju sobu, izašli smo u kupovinu. Trebali smo kupiti nešto hrane, jer naravno, ništa nismo ponjeli, osim ono što smo pojeli u putu. Planirali smo i da odmah odemo na plažu, ali smo oboje bili iscrpljeni od puta, on je čak bio i više, jer je vozio, pa smo to popodne ipak odlučili da provedemo odmarajući se.

Negdje oko sedam sati iza podne, kada sam se probudila dočekalo me više od 10 poziva i 3 poruke na telefonu. Odmah sam znala šta je u pitanju, pa sam pozvala Minu koja je bila i glavi akter tolike pretrpanosti moga telefona pozivima i porukama.