Zabranjeno voće / PAUZIRANA /

" Mrzim te "

O divote li, još je i on došao da likuje na mojim poljuljanim samopuzdanjem i osjećaju propasti. Za sve je on kriv, za sve što mi se desilo ne samo ove noći već i proteklih dana. I za moju svađu sa Minom i za neprijatnosti koje mi je priredio na dan ispita. Mrzila sam ga, mrzila sam ga iz dna duše. Da je bio voda, popila bih ga u kapi, da je bio vatra, ugasila bih ga u sekudni. Gledali smo jedno drugo u ogledalu, on mene izbezumljeno, a ja njega prezrivo. Tijelo mi se počelo tresti od navale bijesa, krv mi je jurnula u glavu, da sam kod sebe imala pištolj ili nož sigurna sam da bi nasrnula na njega ne mareći za posljedice. Oduvijek sam bila srčana osoba, a u trenucima kada sam bjesnila činila sam razno - razne stvari ne misleći na posljedice.

" Šta radiš ovdje ? " - na peti sam se okrenula i upitala ga.

Nije bio glup, još manje čorav, oči su mi bile vodene, caklile su se iskristalisane suzama, zelenije nego obično. Shvatio je da sam plakala, a vjerovatno je i čuo kada je došao. Imao je neki bezizražajan izraz lica. Nisam mogla procjeniti šta misli, šta osjeća, ali budući da se radilo o njemu, sigurna sam da nije mislio ništa dobro.

" Odlazi ! " - bijesno sam rekla.

On je i dalje samo šutio i gledao me. Počelo me nervirati njegovo panašanje i taj " poker face " koji je ujedno bio i njegova jedina dobra osobina koju je imao, budući da je često znao odlaziti u kazina.

" Šta čekaš ? Idi već jednom ! " - dreknula sam sam se.

Kao da ga je moj glas probudio iz delirijima, trznuo se i otvorio usta kao je želio nešto da kaže, ali glas ga je izdao. Čvrstim korakom sam mu prišla i stala tik ispred njega. Pogledala sam ga direktno u plave prodorne oči koje su, uzagrad, bile izrazito lijepe i upečatljive. To se moralo priznati.

" Gubi se. " - zarežala sam.

" Lina, izvini, nisam želio.. " - počeo je cijediti, ali sam ga prekinula.

" Ne želim te slušati, napolje. " - pokazala sam prstom ka vartima koja su se nalazila iza njegovih leđa.

" Nisam želio ovako da bude. " - dovršio je ne obračajući pažnju na moje riječi niti gestu.

" Ne interesuješ me, ni ti i tvoje glupo izvinjenje koje nije čak ni iskreno. Sigurna sam da je sve ovo tvoje maslo, baš kao i što si Mini nagovorio što - šta u vezi onog događaja ispred faxa. Mrzim te ! " - naglasila sam posljednje riječi.

Donja usna mu je zadrhtala te se ugrizao za nju želeći kamuflirati trenutak slabosti. Vjerovatno su ga potresle riječi jedne nesretne djevojke kojoj ne samo da je upropastio veče, nego joj je upropastio ponos i dostojanstvo.

" Šta si rekla ? "

" To što si čuo. " - drsko sam odgovorila. - " Nikada mi nisi bio drag, ali ovim si kapitulirao. Gotovo je Adnane, više te ni Mina ne može izvući. " - nadodala sam.

Nervozno je prošao rukom kroz kosu i premjestio se sa desne noge ne lijevu. Potom me brzim pokretom uhvatio za mišicu toliko jako da me zaboljelo.

" Nisam kriv za ono što se desilo, a ti ćeš povući svoju riječ ! " - rekao mi je zapovjednički.

" Pusti me. " - sklopila sam oči i rekla.

" Nisam kriv za ono što se desilo ! " - ponovio je i dalje me čvrsto držeći.

" Pusti me. " - povisila sam ton.

" Moraš mi vjerovati ! " 

" Pusti me, to me boli. " - nemoćno sam zavapila.

Odmah nakon toga pustio mi je ruku. Protrljala sam bolno mjesto na kome se nalazio crveni trag od stiska njegova palca. Ponovo sam podigla pogled ka njemu.