Nauči me voljeti

Novo poznanstvo

LUKAS 
Odlučujem prošetati i razbistriti glavu nakon razgovora sa svojim ocem o buducem vođenju bande, nije da ne zelim voditi,ali mislim da nisam spreman još dokle god je on živ.

Prolazim kroz napušteno gradilište puno razrušenih zidina i cigla na sve strane koje samo čekaju da ih se netko napokon sjeti i pokupi, a onda ugledam neku siluetu u velikom staklenom prozoru na jefnoj od starijih zgrada kako se pomiče velikom brzinom te odlučim proviriti unutra.

Ugledam nešto vrlo zanimljivo,muška osoba obučena u potpuno crnu odjeću  kako izmjenjuje pokrete mačem kao da se bori sa nekim vrlo brzo i žestoko ,a opet ispada nekako gracizno i kao da mi nešto nije dalo mira morao sam progovoriti.

"Mora da je žalosno tako borit se sam sa sobom" on se isti tren okrene i stanr podižući mač kao da cilja na mene "A ti si?" nastavi gledati oprezno u mene bez ijednog pokreta.

Krenem laganim korakom prema njemu gledajući hoće li napraviti nešto "Lukas" kažem nešto glasnije da budem siguran da me je čuo te nastavim prema njemu "Ti? Bilo bi ljepo znati ime nekoga tako talentiranog" on se samo nakašlje i krene na suprotnu stranu van, krenem  za njim pokušavajući ga dostići dok se on vješto provuće kroz niske prozorske šipke i nestane u vidu magle kao vjetar. 

DAVID

Isprepado me taj lik, kako samo tihoni nećujno hoda,nebi me čudilo da je hitman kao i ja, iako se nadam da to nije slučaj.

Imam još nekih sat vremena prije završetka zadatka koji mi je dodjeljem i ne znam trenutno kako da iskoristim vrijeme sada kad sam ometen u treniranju, možda bih trebao posvetit vrjeme pripremi kako mi sve proslo ljepo i glatko bez iznenađenja, ali naravno ja to ne radim jer sam ljenčina u zadnje vrijeme.

Zasiti ovaj posao čovjeka i nekako otupi na osječaje krivnje, ustvari bilo kakve osjecaje, sjebano je kada postaneš toliko miran i staložen kod ubijanja nekoga, doslovno jednim treptajem oka oduzmeš nekome život bez okljevanja. 

Uzdahnem i pogledam na sat, vrijeme je, meta bi trebala u nekoliko minuta izaći iz zgrade i krenuti prema dvojem domu prolazeći kroz gradski park što meni odlično paše.

Lagani povjetarac polako šušti među lišćem stvarajući umirujuće zvukove, a ujedno i prekrivajući svaki moj korak i pokret koji napravim sljedeći tog visokog uglađenog tajnika među sjenama drveća.

Najednom on skrene sa staze i krene ići prema obližnjem kratkom potočiću koji je malo dalje tekao nastao uglavnom od previše kiše, te odjednom stane,spusti stvari na pod i okrene se oko svoje osi kako bi vidjeo da li ga itko prati, uzme par grana koja je pronašao na podu i prekrije aktovku sa iskidanim ostacima. 

Okrene se i nastavi natrag prema putu, prolazeći pokraj drveta na kojem stojim naslonjem. Izvucem mac i prislonim mu na vrat blokirajući mu daljnji prolaz "Zadnje rječi? " pogleda me iznenađeno sa dozom straha u očima, pokušava nešto reći i prodati mi sitnu laž koja bi mu možda mogla spasiti život.

Nedajući mu priliku da imalo otvori usta povučem oštricu završavajući još jedan od pokvarenih licemjera u našoj zajednici, radio je tajno za neprijatelja pretvarajući se da je državni tajnik kao da ga nitko nikada neće prokužiti, a za to je platio i cijenu.

Pustim da njegovo tjelo beživotno padne na tlo i bez imalo grižnje savjesti odem po aktovku koju je sakrio pod granje.Sa ovime sa si zaslužio par dana slobode.Ako mi ubijanje i tajni zadaci može pružiti mir i slobodu od šefovih pasa, ja sam više nego zadovoljan, osim onom debilu od njegovog sina, ne moram nikome polagat račune.  

Krenem natrag prema našem skrovištu, dok mi odjednom privuče pažnju šuškanje i koraci što dolaze sa suprotne strane, to mora biti netko koga je tajnik čekao.

Popnem se na jedno od drveta u blizini i pokušavam proučiti njegove kretnje i izgled, ali bezuspješno čovjek ima kapuljaču na glavi i kreće se sa prevelikim oprezom kao da zna da netko prati i gleda. 

Podsmjehnem se dok vidim kako postaje nervozan kada ne pronalazi ono po šta je došao, počinje lamatat rukama uokolo i pretraživat okolna mjesta i grmlje, a tako dolazi i do tjela svog beživotnog špijuna u kojeg je očito puno vjerovao sa obzirom da promumlja nešto, a zatim krene tipkat po mobitelu "Šefe, prokužili su nas, ubili su Žarka i nema informacija, netko ih je maznuo. Pokušat ću pretražit okolo možda pronađem neki trag" okrene se i ode u smjeru zgrada. 

Spustim se sa drveta i vratim natrag u naše skrovište.

Pokucam na vrata šefovog ureda i pričekam jer naravno njegov ured je uvjek pun ljudi  ako je on kući.Vrata se otvore i van izlete dva lika ko nogom našutirana, pomaknem se u stranu jer naravno nikako ne želim imati veze sa njima pogotovo ne pomagati ikome ovdje. 

Uđem unutra i sjednem na naslonjač nedaleko od stola ostavljajući aktovku  na pod podalje od sebe "Zadatak izvršen, dokazi su ti ovdje i njihov šef je obavješten da netko zna za slučaj" naslonim se i prekrižim ruke na prsima držeći mač između.

"Svaka čast mali, imam veliko povjerenje u tebe kad su takvi zadaci u pitanju znaš to, samo nemoj zabrljat" natoči si viski i ponudi čašu meni, na šta ja rado pristanem. 

Odjednom netko pokuca i uđe isti tren unutra bez dozvole, već vidim starog kako se diže u zrak iznerviran.

~~~~~~~~~~~~  (\_/)  ~~~~~~~~~
                           (='.'=)