Nauči me voljeti

Sumnja

"Šefe, netko nas stalno sljedi  i također netko se cjelo vrjeme raspituje po gradu za crnu aktovnu o d izgovorom da su izgubili dosta novaca za operaciju" stari odmahne rukom i pogleda ga iznervirano "Zbog toga si ti ušao bez kucanja?  Pa šta ako traže, tražit ce je do sudnjeg dana, a ove šta vas sljede rješi po kratkom postupku, šta mene zamaraš sa tim" sjedne natrag u stolicu i natoči si još jedan viski pa pogleda mene "Slobodan si za danas" klimnem, ustanem i odem dok oni još nešto nastave razgovarati, iskreno nije me više briga.

Lukas

Vratim se kući nakon noćne patrole i dođem u očevu radnu sobu, te sjednem na naslonjač "Danas sam upoznao veoma interesantnu osobu" nasmijem se a on samo digne pogled nakratko sa papira i klimne "Elitni ubojica sa mačem i veoma graciznim i
ubojitim pokretima, čak me malo i šokiralo koliko je dobar" sada ga već zainteresiram i ostavi papire sa strane "Hitman sa mačem? Zanimljivo, ne sječam se da itko koristi mač iz bandi" zamisli se na kratko i promrlja nešto u stilu "nadam se da nisu Zmajevi" i ustane se iz stolice "Moraš ga provjeriti, veoma je važan njegov indetitet" klimnem i krenem van.

Dođem u svoju sobu i spremim oružje u sef "Naći ću te opet htio ti to ili ne"nasmijem se i legnem na krevet.

Sljedećih par dana sam odlazio na isto mjesto kao i uvijek, u onu veliku napuštenu halu,ali ga nije bilo što me pomalo razočaralo, ali šta je tu je, možda dečko ne želi biti nađen. 

"Ko čeka taj i dočeka" čujem glas iza sebe i osjetim hladnu oštricu na svom vratu, nasmijem se ,naravno ne može ništa proći tako lako, jebi ga "Skrivaš se ko zmija noge" čujem prigušeni cerek na moju izjavu, kvragu opet ima masku, oću li ja ikada vidjeti tu facu bez ikakvih prepreka. 

Okrenem se lagano prema njemu i sretnem se sa smaragdno zelenim očima i dugim trepavicama zbog čega se on odmakne kada skuži da gledam u njih bez prestanka "Mogle bi ti otpast oči od previše gledanja" namršti se i spoji obrve iako mene to sve suviše ne brine. 

"Znači tako čemo se igrat" podigne obrvi i pogleda me "Zar ti izgleda ovo kao igra? Trebao bi se plašiti barem malo" uzdahnem i prebacim težinu ssa jedne noge na drugu te npravim pozu kao da razmišljam "Oba dvojica smo iz neke od bandi, živimo život sa oružjem ko supotnikom i srečemo se sa krvi i leševima barem jednog tjedno, stvarno misliš da mi me trebalo plašiti" dobijem opet podsmjeh od njega te mi makne oštricu sa vrata.

"Trebao bi manje gurat nos di ti nije mjesto, mogao bi ti ga netko slomiti" spremi mač u svoju futrolu i okrene se na prstima prema izlazu "Nije lijepo bježati sa mjesta zločina" viknem za njim na što dobijem samo odmah ruke i on nestane.  

Vratim se kući baš dobro raspoložen, ali tenzija se već osjeca na vratima kuće.

"Stari šta se događa"viknem dok hodam prema radnoj sobi. Zaustavi me nečija ruka "Mladi gazda, šef nije ovdje, otišao je, saznali smo da ce se sutra dogoditi još jedno smaknuće, ali ovaj put glavni bankar gradske banke.
Također navodno da je povezano sa zadnjim ubojstvom tajnika" klimnem i zahvalim se.

Sranje to nije dobro.vjerovatno novi kriminalni lanac nastaje i žele   zaustavit to u svakom pogledu, također ne izostaje činjenica da se možda neke mutle i opasne operacije događaju bez saznanja naših 3 bandi, jedna nova i poremećena je ravnoteža i doći če do borbe za položaj koju nitko ne želi u ovom trenu.

Trebao bih možda posjetiti onog misterioznog dečka, nisam siguran oće li on biti zadužen za ovaj posao opet, ali se nekako nadam da neće iako svi znamo da nikada nejde kako si mi poželimo.

DAVID
Crni mi od nikuda uđe u sobu i zgrabi me za ruku, na što se ja otmem i odmaknem par koraka u natrag "Pa koji ti je đavo? " odpuhne iznervirano "Gazda te hitno treba i ne može čekati, isti tren da si krenuo" podsmjehnem se na to,zar sam spao na to da me njegovi psi maltretiraju i naređuju "Ohladi malo, možda ako me ljepo zamoliš i nabaciš osmjeh krenem sa tobom" predložim na što on sam prevrne očima i rukom pokaže na vrata, uzdahnem, nikad pristojnosti ovdje...

Dođem u šefov ured "Nismo li se dogovorili da ću imati mir i nečeš me tretirat ko životinju?  Stavi povodac na svoje pse, mogli bi ugrist" odpuhnem iznervirano "Mali aj ne zajebavaj, ozbiljne stvari su u pitanju, nebi te diro inače"podsmjehnem opet, ma naravno da  nebi, kako mi to uopče pada napamet hah.. 

Odem do njegovog ormarica i uzmem čašu i viski "Da čujem kakvo sranje opet moram rješit"natočim si i pogledam ga "O vidi malog šta se razbahatio, evo ja stvarno ne znam kako da ti vratim tu uslugu" pogleda i on mene, sarkazam u očima mu se jasno vidi "Sad kad smo se ljepo porazgovarali, vrjeme je da ti napokon ako smijem dam zadatak koji htio ili nehtio moraš završiti."

~~~~~~~~~~~  (\_/)  ~~~~~~~~~
                         (='.'=)