Bullied by Luke Hemmings (prijevod)

2

Caitlynin POV: 

Srce mi je toliko brzo kucalo da sam mislila da će eksplodirati dok sam preplašeno kupila knjige s poda. Čula sam Lukea kako se smije mom strahu. Pokušala sam pobjeći čim sam pokupila knjige ali me Luke zaustavio.
"Gdje ćeš?" pitao me.
"Kući." rekla sam. To je bilo jedino što sam uspjela izustiti. "Možeš li me pustiti da prođem, molim te?" 
"Zašto si takva prema meni? Pokušvam s tobom imati lijep razgovor bez nasilja a ti pokušavaš pobjeći od mene. Zašto bježiš?" pitao me.

Ja sam stajala ukipljeno i gledala u pod jer nisam znala šo reći. Nisam ga htjela izazvati.

"Jel planiraš odgovoriti ili što?" pitao me sa povišenim glasom.

"O-Oprosti, ja stvarno moram ići." rekla sam tiho s još uvijek spuštenim pogledom.

"Patetična si. Sada mi je jasno zašto se nitko s tobom ne druži." rekao je i odgurnuo me od sebe.

Ja sam tada konačno pogledala u njega. Nosi njegovu uobičajenu odjeću; uske crne hlače sa rupom na koljenu i čisto bijelu majicu kratkih rukava.

"Što čekaš? Idi kući." rekao je. U glasu mu se mogla čuti mržnja.

Kimnula sam, okrenula se i krenula prema autobusnoj stanici. Mrzim ići autobusom jer mi treba jako puno vremena da dođem kući. Idem njime samo zato što ne znam voziti, roditelji mi rade i nemam prijatelje koji bi me mogli voziti kući pa mi je autobus jedina opcija uz pješačenje. 

Dugo sam sjedila na stanici i čekala autobus. Kada je napokon došao, ušla sam i vozaču pokazala iskaznicu. Kimnuo je i krenula sam prema zadnjem sjedalu gdje sam sjela uz prozor. Stavila sam slušalice u uši i pustila glazbu. Pokušala sam zaboraviti sve što se danas dogodilo. Koncentrirala sam se na dobre stvari kao naprimjer na osobu koju ću podučavati. Jako puno učenika treba podučavanje u našoj školi i stvarno mi nije problem podučavati. Nadam se da ću dobiti dragu osobu. 

Stisnula sam dugme za otvaranje vrata autobusa i od stanice sam nastavila pješke kući. Kada sam ušla u kuću, bacila sam torbu na pod i otišla u svoju sobu. Legla sam na krevet, gdje sam i zaspala nakon nekog vremena.

_____________________

Probudila me obavijest na mobitelu. Otključala sam ga i vidjela novu poruku od Ashtona.

'Heeejj, imaš li kakvih planova zato što ja još uvijek nemam?' poslao je.

Počela sam mu pisati poruku nasmijano jer se konačno netko želi družiti samnom.

'Nee, i dalje ništa ne radim' 

Odgovorio je sa 'Oke, želiš li doći kod mene gledati filmove?' i nadovezao se sa 'naravno i jesti dok gledamo'.

 Nasmijala sam se i odgovorila 'Da, naravno. Može za sat i pol?'

'Meni paše. Vidimo se x' odgovorio je. Zaključala sam mobitel i opet legla. Možda ovaj vikend neće biti toliko loš kao što sam mislila.