Bullied by Luke Hemmings (prijevod)

5

Caitlynin POV:

Ostala sam sjediti na podu nekih 30 minuta. Ostala bih sjediti i dulje da neka cura nije morala ući u wc. Pogledala je u mene prljavim pogledom prije nego što je ušla u jedan od wca. Čula sam da je rekla sebi u bradu da sam čudakinja.

Izašla sam iz wca i požurila prema učionici za likovni. Čim sam otvorila vrata, svi su gledali u mene.

"Zašto kasniš, Caitlyn?" pitala me profesorica sa podignutom obrvom.

"Ja uh..." zastala sam. Stvarno nisam znala što da joj kažem. 'Oprostite, ksnim zato što sam sjedila na podu u wcu i plakala zato što sam saznala da moram podučavati mog najvećeg zlostavljača' nije baš dobar izgovor jer me jako puno njih iz ovog razreda ne voli. Samo bi me još više ismijavali pa sam umjesto ispričavanja stajala i šutila.

Profesorica mi je pružila papir koji je mogao značiti samo jedno; moram ostati na dodatnim satima u petak poslije škole. Stavila sam papir u džep i brzo sjela na svoje mjesto. Pogledala sam u knjigu kod osobe do mene što smo morali raditi i, kada sam vidjela da smo morali crtati cvjetove, počela sam crtati.

_________________________________________________

Dan je polako prolazio. Konačno je došao zadnji sat- povijest. Povijest je moj najdraži predmet. Obožavam učiti o prošlosti i stvarima koje su se dogodile a i Ashton je na tome satu. Ni učenici nisu kao i ostali. Ne druže se samnom ali barem ne bacaju stvari na mene. Svi vole i žele slušati o povijesti bez ometanja što mi se sviđa. 

Došla sam prije svih u učionicu i stavila torbu pod stol. Ne znam kako nisam primjetila prije ali Ash se nekako uspio ušuljati u učionicu. Odjednom se stvorio pored mene sa čudnim osmjehom na licu.

"Ash uplašio si me!" rekla sam ss osmjehom na licu. 

"Oprosti, nisam htio." rekao je još uvijek sa osmjehom. "Pa, što je novo?" pitao je razvlačeći riječ 'novo'.

"Vjeruj mi, ne želiš znati." Rekla sam i uzdahnula.

"Želim. Ako je nešto loše naravno da želim. Moram znati." rekao mi je.

Evo zašto volim Ashtona. Ništa kod njega nije loše. Drag je i ponaša se prema meni zaštitnički, ali je u isto vrijeme smiješam i voli se šaliti i, za razliku od mene, nije ga briga za mišljenje ljudi oko njega. Ne znam što bih napravila da ga nema.

"Ukratko, profesor matematike mi je rekao da ću podučavati nekoga, to znaš jelda?" pitala sam. Kimnuo je pa sam nastavila. "Na kraju ispada da ću morati podučavati Lukea." dovršila sam.

Namrštio se, više na njegovom licu nije bilo ni trunke onog osmjeha od prije. "Molim te reci mi da pričaš o drugom Lukeu." rekao je iako je dobro znao na kojeg Lukea mislim.

Odmahnula sam glavom i podignuo je obrve.

"To je užasno." rekao je. "Možeš li se nekako izvuči od toga i umjesto Lukea nekog drugog uzeti? Kad bi objasnila situaciju, sigurno bi te profesor razumio." 

"Ashton, znaš da nikome nisam rekla za Lukea. Nakon što ova godina završi, idem odavdje i više nikada neću  vidjeti nikoga iz ove škole, pa tako ni Lukea. Nitko neće morati zabadati noseve u ovo sve i još više to pogoršati. Jednom sam rekla i pogoršala situaciju, ne želim to ponovno. Moram se nositi s time i dobro mi ide." Rekla sam. Sada se već dosta ljudi skupilo u učionici, što je označavalo kraj mog i Ashtonovog razgovora. Ne žalim se. Ne želim pričati o tome jer Ash zna kako se osjećam oko ove situacije i zna da neću nikome reći što se događa. U devet od deset slučaja osobu koja prijavi zlostavljanje još više zlostavljaju. Napravila sam tu pogrešku jednom i nikada više.