Petak 13. Imala nesreću na poslu, pala. Zakačila za plastičnu vezicu. Povrijedila koljeno. Opet sam plakala, ne od bola, nego radi stida, jer su svi vidjeli kako sam se "prostrla". Kaže šef: "Vozim te odmah doktoru".
Odbijam ja. Rekoh: "Ići ću sutra sama." "Ići ćeš sad, sutra je subota." Vidim da se ne mogu izvući i polazim za njim.
Sjeo šef u auto i čeka. Otvaram vrata i govorim: "Vozi me prvo kući da obrijem noge." (Zato sam i odbijala da idem doktoru.)
Dovezao me doktoru, dižem pantole da pokažem koljeno, i rekoh: "Izvinite molim vas jer sam dlakava."
Kaže: "Uredu je."
Dolazi doktorica, ponavljam priču. Kaže: "Uredu je." Mislim: "Kako ženo uredu, vidi me, k'o majmun." Pogledala ona koljeno i ode da zove još jednog doktora da potvrdi da koljeno nije slomljeno. Rekoh: "Dovedite doktoricu, nemojte doktora." Došao doktor, mlad, oko 25 godina po mojoj procjeni. Kaže: "Slikaćemo, da budemo sigurni da nisi slomila. Skini pantole i patike." Ja skinula sve. Šalim se, nisam. 😂
Legla na krevet i treći put se izvinjavam jer nisam obrijala noge. "Jesi li trudna?" (Mislim to me pita jer se nisam mogla saviti da ih obrijem. Ipak nije, pitao radi zračenja.) "Nisam doktore. Evo upravo imam one dane." Doktor pocrvenio, valjda ga stid bilo, kaže: "Ne moram sve znati. Ne moraš mi sve govoriti. Dovoljno je da znam da nisi trudna." 😂
"Dobro doktore, nisam trudna."
P.S. Više sam bila zabrinuta radi dlaka, nego radi lomova i bolova.
Drug kaže: "Ja te vozam, drugi te održavaju." Rekoh: "Da me održavaju, ne bih bila ovako lomljiva." 😂
YOU ARE READING
Jadi male poštarke
AdventurePreko trnja do Njemačke 😁😊 Instagram: zizi.in.germany Kratke anegdote i doživljaji na novom radnom mjestu, novoj državi, novom okruženju. Svakodnevno padanje i ustajanje. Bez ikoga svog, bez ičega, bez znanja njemačkog jezika. Kao da me neko baci...
